Diplomatska blamaža Bosne i Hercegovine

Kada je krajem 2018. godine organizacija Save the Children objavila stravičan podatak da je u zadnje četiri godine u Jemenu od gladi umrlo 85 000 djece, niko od bosanskohercegovačkih stranaka niti političara nije reagovao, niti je osudio glavnog aktera sukoba Saudijsku Arabiju, koja je izvršila desetine hiljada vazdušnih napada na teritorij Jemena.

Međutim, kada je prije nekoliko dana objavljena vijest da je na teritorij Saudijske Arabije ispaljeno nekoliko raketa iz Jemena, što je za posljedicu imalo ranjavanje 26 civila, trojka iz Predsjedništva BiH se možda po prvi put složila oko nekog pitanja.

Milorad Dodik, Šefik Džaferović i Željko Komšić su u ime Bosne i Hercegovine izdali saopštenje kojim “najoštrije osuđuju sve učestalije raketne napade iz Jemena na gradove i civilna postrojenja u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, koji rezultiraju stradanjima nedužnog civilnog stanovništva.” O stradanju jemenskog naroda koje je svakodnevno izloženo bombardovanju i blokadi od strane Saudijske Arabije, zbog čega je do sada od gladi umrlo oko 85 000 jemenske djece, Predsjedništvo BiH nije reklo ni riječi.

Površnom političkom posmatraču može izgledati čudno da je članovima Predsjedništva BiH ranjavanje 26 civila iz Saudijske Arabije važnije od smrti 85 000 jemenske djece.

Takvom posmatraču želimo objasniti da članovima Predsjedništva BiH, kao i drugim političkim strankama u BiH, nisu bitna 26 ranjena civila, kao što ih ne interesuje ni smrt 85 000 jemenske djece.

Ono što njih jedino interesuje su naravno pare, koje nažalost jemenska djeca nemaju. Ne samo da jemenska djeca nemaju novca nego čak nemaju ni hrane da jedu - zbog čega umiru od gladi. Zato Komšića, Dodika, Džaferovića i druge političare iz BiH, tragična sudbina siromašne jemenske djece ne interesuje.

Za razliku od jemenske djece, Kraljevina Saudijska Arabija raspolaže basnoslovnim količinama novca čije mrvice mogu dopasti Dodika, Džaferovića i Komšića i još neke političke stranke u BiH.

Naravno, da biste dobili novac morate nešto prodati, a problem je što je većina imovine Bosne i Hercegovine već rasprodata i uništena od strane bosanskohercegovačkih političara gdje su znatnu ulogu imali i sadašnji članovi Predsjedništva BiH.

Zbog toga su ovaj put Džaferović, Komšić i Dodik odlučili da prodaju obraz države Bosne i Hercegovine. Ono što je sigurno je da su obraz države prodali za sitne pare jer Bosna i Hercegovina nema nikakav uticaj u svijetu, tako da ovakva saopštenja nemaju značaj.

Ova saopštenja mogu samo pokazati bogatim zemljama da im je domaći politički establišment slijepo pokoran i uvijek spreman služiti za male pare, po cijenu gaženja svih moralnih normi i načela pravde i humanosti.

Povodom 25 godina borbe protiv korupcije

U Dnevniku BHRT od 25. maja 2019. godine, Uredu za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo je postavljeno pitanje šta je ovaj Ured konkretno uradio od februara 2018. godine, kada je osnovan od strane tadašnje Vlade Kantona Sarajevo. 

Umjesto da kratko odgovori - “ništa” , Ured je naveo da je do sada zaprimio 320 prijava za sumnju na korupciju. Na pitanje novinara da li su provedeni postupci u vezi dobijenih prijava, šef Ureda Erduan Kahvedžić je odgovorio da Ured nema nadležnost da provodi postupke po prijavama za korupciju. Zbog toga Ured takve prijave prosljeđuje nadležnim organima tj. tužilaštvu i policiji, na koje ne može uticati. 

Dakle - umjesto da građani prijavljuju sumnje na korupciju direktno tužilaštvu i policiji, oni sada mogu prijavljivati korupciju Uredu za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, koji onda njihove prijave opet šalje tom istom tužilaštvu i policiji ??!!  

Lijepo je oformiti jedan Ured koji prepakuje prijave za korupciju iz koverte u kovertu i šalje ih tamo gdje su trebale odmah biti i poslane. Na taj način možete zaposliti nekoliko dobrih prijatelja, rođaka ili osoba kojima nešto dugujete. Međutim,  problem je što Ured za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo nije jedini ovakve vrste. Na nivou BiH postoji također i Agencija za borbu i prevenciju protiv korupcije, te još jedna takva na nivou Federacije BiH i jedna u RS-u. Pored njih postoji i mreža nevladinih organizacija za borbu protiv korupcije. Svim ovim agencijama, uredima i organizacijama je zajedničko da ne služe ničemu osim da donose raznorazne strategije koje su samo mrtvo slovo na papiru, štampaju brošure koje niko ne čita, organizuju konferencije i okrugle stolove na kojima njihovi učesnici presipaju iz šupljeg u prazno, iznose  podatke koje niko ne može provjeriti (npr. BiH je na 89. mjestu u svijetu po korupciji, svake sekunde korupcija u BiH uzme 47 KM i sl.) itd.

Ono što je sigurno, to je da borba protiv korupcije predstavlja dobar biznis od kojeg su mnogi zaradili dosta novca. Tu “borbu” finansiraju dijelom građani iz svog džepa, a dijelom međunarodne organizacije kojima borba protiv korupcije putem okruglih stolova, konferencija, izrade raznih strateških dokumenata i sl. predstavlja dobar način da građane ove zemlje drže u stalnoj nadi da će neefikasni i promašeni kapitalistički sistem parlamentarne demokratije, koji je na ove prostore uveden nakon rata, nekad možda početi funkcionisati. Ali prije toga treba naravno pobijediti korupciju koja ga nagriza. A ta borba traje vječno!