Podrška usvajanju Zakona o strancima u BiH

U novembru 2015.godine Skupština Bosne i Hercegovine, na prijedlog Vijeća ministara BiH, usvojila je novi Zakon o strancima u BiH. Zakon je usklađen sa 10 direktiva i 11 uredbi Evropske unije, regulirani su postupak ulaska stranaca u BiH, uključujući vizni i bezvizni režim, putne isprave za strance, boravak stranaca i njihovo udaljenje iz BiH, njihov prihvat i stavljanje pod nadzor. 

Ovo je jedna od, zasad rijetkih, pozitivnih promjena u našem zakonodavstvu koju je pokrenulo Vijeće ministara BiH kao predlagač i Skupština BiH koja je prihvatila prijedlog novog Zakona. Usvajanjem novog Zakona o strancima u BiH, Sigurnosno-obavještajna agencija BiH (OSA) je napokon onemogućena da ubuduće stranog državljanina koji se nalazi u Bosni i Hercegovini preventivno drži zatočenog do kraja života, pod isprikom da predstavlja nacionalnu opasnost. Na osnovu ovakvog ovlaštenja, koje joj je omogućavao dosadašnji Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu u BiH, OSA je preventivno držala zatočenog Sirijca Imada al Husina poznatijeg kao Abu Hamza, skoro 8 godina.

PO UDAR LJEVICE je jasno u više navrata izrekla svoj stav o apsurdnosti prijašnjeg Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu u BiH, te se i radujemo njegovom ukidanju. Višegodišnje preventivno držanje u zatočeništvu bilo kojeg čovjeka je zastrašujuće i nema nikakvog opravdanja! 

Na primjer, premijer F BiH Fadil Novalić i članovi Vlade F BiH, predsjednik RS Milorad Dodik i članovi Vlade RS-a, kao i njihove stranačke kolege, bez ikakve sumnje prestavljaju nacionalnu opasnost!  Oni zadužuju oba entiteta Bosne i Hercegovine preko svake mjere i uništavaju domaću privredu, vode stanovništvo Bosne i Hercegovine u dužničko ropstvo, krše ustavni poredak zemlje kako im se prohtije itd... Međutim, čak ni oni ne bi trebali biti zatočeni bez prethodnog podizanja optužnice i bez prava na odbranu i suđenje.

Ovom prilikom se zahvaljujemo glumcima Emiru Hadžihafizbegoviću i Aleksandru Seksanu, filmskim režiserima Jasmili Žbanić i Nenadu Đuriću, fudbalskoj legendi Predragu Pašiću, muzičaru Frenkiju, prof. dr. Mustafi Spahiću i Udruženju građana „ZGRADE“ koji su potpisali zahtjev za izmjenu Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu BiH i ukidanje mogućnosti da se bilo koji strani državljanin drži zatočen neodređeno vrijeme u Imigracionom centru, te da se Abu Hamzi priznaju osnovna ljudska prava koja su mu uskraćena.

Ovaj zahtjev nije prezentiran javnosti jer je u međuvremenu u parlamentarnu proceduru pokrenuto stavljanje van snage Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu, te nije bilo potrebe za javnim objavljivanjem ovakvog zahtjeva.  Ali stav ovih ljudi, afirmisanih u svojoj profesiji, daje nam nadu da u ovom društvu ipak ima određen broj ljudi kojima je stalo da žive u zajednici gdje su svakom pojedincu garantovana njegova osnovna ljudska prava i koji imaju potrebu da javno reaguju kada se ta prava krše, kojima je pravda bitnija od njihovih ličnih interesa i njihovog ličnog emotivnog stava prema pojedincu kojem su uskraćena ljudska prava.

Njihova hrabrost i želja da se bore za poštivanje prava svakog ljudskog bića ima još veći značaj jer je suprotna stavu nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava i vjerskih zajednica u BiH, te domaćih intelektualaca koji se nisu htjeli oglasiti i javno osuditi taj Zakon i posljedice koje je proizveo. 

Vidimo se u oslobođenoj Bosni i Hercegovini

„Vidimo se na trećem zasjedanju AVNOJ-a u oslobođenom Beogradu“ poručio je prisutnim delegatima u Jajcu Josip Broz Tito na kraju II zasjedanja AVNOJ-a, prije tačno 72 godine. To obećanje je dato nekoliko mjeseci nakon velikih ljudskih i materijalnih gubitaka koje  su partizanske jedinice pretrpjele na Neretvi i Sutjesci u teškim borbama koje su vodile protiv njemačkog okupatora, ustaša, četnika i drugih domaćih izdajnika. Međutim ovi gubici nisu pokolebali Tita i njegove jedinice da istraju u svojoj borbi. Zbog toga je i uslijedila ovakva poruka delegatima.

Ono što je tada poručio ostvarilo se! Treće zasjedanje AVNOJ-a održano je u oslobođenom Beogradu. Njemački okupator je protjeran iz zemlje, a domaći izdajnici poraženi. Uspostavljena je nova Jugoslavija. Bratska zajednica naroda i narodnosti koji su u njoj zaista mirno i bratski živjeli sve do početka devedesetih kada vlast bez ispaljenog metka preuzimaju one iste ideologije i snage koje su bile poražene od strane partizana u drugom svjetskom ratu. Te snage su konačno uspjele realizovati svoje davne planove. Uništili su svoju zemlju, prouzrokovali njeno nestajanje i beskrajnu nesreću stanovništva. 

Bosna i Hercegovina je ostala kao zadnji dokaz da narodi na ovim prostorima mogu lijepo živjeti jedni sa drugima. Zbog toga je surovo napadnuta, ali i pored strašnih ljudskih i materijalnih razaranja, za razliku od Jugoslavije, uspjela je da preživi. Međutim od lijepe, ponosne zemlje vedrog duha Bosna i Hercegovina je postala duhovno osakaćena, ružna zemlja koja jedva preživljava.

Kao i sve republike bivše Jugoslavije, to je sada zemlja čije vlasti i sve vodeće političke partije slijepo slušaju naloge velikih sila i rade za interes krupnog stranog kapitala i svoj lični interes. Vodeće političke partije u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim zemljama bivše Jugoslavije, bez imalo griže savjesti, već 20 godina uništavaju svoju privredu i vode svoj narod u dužničko ropstvo. Široka koalicija nacionalnih i tzv. lijevih stranaka složno brani slobodno tržište, neoliberalni kapitalizam i globalizaciju koji bogate čini bogatijima, a siromašne čine siromašnijima. Njihove stalne svađe nisu ideološke prirode! To je samo borba oko raspodjele plijena.

Narod je nakon rata naučen da su profit i ostvarenje materijalnih ciljeva jedine prave vrijednosti i sreća u životu. Konzumerizam i glad za materijalnim dobrima je postala osnova za ponašanje većine ljudi. Zbog toga, čak i ovakve kakve jesu, vlasti i političke partije dobijaju podršku većine naroda u Bosni i Hercegovini. Razlog za uključivanje pojedinca u bilo koju političku stranku nije ideologija i njen program, već samo pogodnosti koje dobija ukoliko joj se priključi.

UDAR LJEVICE smatra da je potpuno svejedno da li će naša djeca u budućnosti mukotrpno i danonoćno raditi sa niskim nadnicama za Srbina, Hrvata ili Bošnjaka. Nas ne interesuje da li će kapital i bogatstva naše zemlje odlaziti u Rusiju, Tursku ili Evropsku uniju i da li ćemo biti sluge domacih, turskih, ruskih ili evropskih kapitalista. Time neka se bave nacionalne stranke!

Nas ne interesuje građanska Bosna i Hercegovina u kojoj će većina građana, ravnopravno bez obzira na naciju rasu i vjeru, živjeti u siromaštvu i imati status modernih robova. Za takvu Bosnu i Hercegovinu neka se zalažu vodeće stranke koje sebe nazivaju strankama ljevice!

Ako treba, PO UDAR LJEVICE će se sama boriti protiv svih snaga koje zastupaju interese neoliberalnog kapitalizma, potčinjavanja i kolonizacije BiH. U toj borbi mi možemo samo pobijediti ukoliko mase naroda stanu na našu stranu! Ali ukoliko ne dobijemo pomoć i podršku naroda, ni tada ne možemo izgubiti. Jer poraz koji se doživi u borbi za pravedne ciljeve i nije poraz.

Mi ćemo biti poraženi samo ako napravimo kompromis sa fašistima, šovinistima i lažnim ljevičarima. A to se nikada neće desiti!

I zato poslije 72 godine od zasjedanja u Jajcu sada MI glasno poručujemo svima: „Vidimo se u oslobođenom Sarajevu, oslobođenoj Banja Luci, oslobođenom Mostaru... Vidimo se u oslobođenoj Bosni i Hercegovini!“.

Dan žalosti za sve nevine žrtve u svijetu

PO UDAR LJEVICE oštro osuđuje terorističke napade u Parizu koji su za posljedicu imali smrt i ranjavanje stotine nevinih građana Pariza. Ovaj akt su, bez ikakve sumnje, počinile bezumne i krvoločne kukavice sa namjerom da u Evropi izazovu strah, a prije svega mržnju među različitim narodima, vjerama i rasama. Ovo je glavni cilj i drugih terorističkih napada koji se dešavaju u svijetu.

PO UDAR LJEVICE daje punu podršku Odluci Vijeća Ministara da 16. novembar proglasi Danom žalosti u cijeloj BiH, jer građani BiH trebaju biti svjesni patnji drugih ljudi i pokazati solidarnost sa njima.

Nadamo se da našu Vladu iskreno pogađaju tragedije u svijetu koje imaju za posljedicu nevine ljudske žrtve i da ovakva odluka nije donesena zbog činjenice da Francuska spada u grupu sedam najrazvijenijih zemalja svijeta (G-7) te da je jedan od najvažnijih članova NATO pakta i EU.  

Zbog toga se nadamo da će Vlada BiH ubuduće proglašavati Dan žalosti i ako se ovakve ili slične tragedije dogode u drugim zemljama u bilo kojem dijelu svijeta.

Mi bi željeli da je ovo zadnja tragedija! 

Izbjeglička kriza

Posredna, a od dijela zemalja Evropske Unije i direktna podrška ratnim sukobima na Bliskom Istoku i Africi,  vratila se Evropskoj Uniji kao bumerang. Stotine hiljada izbjeglica iz područja zahvaćenih ratom došli su na njena vrata, bježeći od ratnih strahota i ubijanja. Zemlje Evropske Unije (osim Njemačke) za sada nisu pokazale spremnost da prime veći broj izbjeglica, te pokušavaju problem prebaciti na periferne dijelove Unije tj. na Hrvatsku i Mađarsku. Ratovi koji su proizveli najveću izbjegličku krizu od drugog svjetskog rata posljedica su vojnih intervencija koje su ranije izvršile NATO snage napadajući i uništavajući države Libiju i Afganistan, te vojne intervencije Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika na Irak.

Sirija je rasturena iznutra jer se protiv diktatora Asada pobunio dio sirijskog naroda. Od zapadnih sila su pobunjenici dobili toliku podršku i oružje da mogu ratovati, ali ne i pobijediti. I tako ubijanje na ovim prostorima traje godinama. Arapski narod gine i pati, a velike sile ostvaruju ogromne profite uzimajući im energetske i kulturne resurse, prodajući oružje lokalnim i stranim ubicama koji su postali gospodari života i sudbina na prostoru ovih država,u kojima prije toga nije bilo izbora ali su bar bile dobro uređene, jake i sigurne.

U našoj javnosti postoji bojazan šta će se desiti ako masa izbjeglica bude potpuno zaustavljena na granicama Evropske Unije i zatim krene prema Bosni i Hercegovini.

Razloga za bilo kakvu zabrinutost nema, jer je Bosna i Hercegovina potpuno spremna za takvu situaciju! Naša država jedina u Evropi ima takvo zakonodavstvo, ljudske resurse i mentalitet ljudi, da preko noći može riješiti problem najveće izbjegličke krize u Evropi poslije drugog svjetskog rata.

Naime, što se tiče povoljnosti koje nam u ovom slučaju daje naše zakonodavstvo, prema važećem Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu u BiH,  Bosna i Hercegovina može preventivno držati stranca zatočenog u Nadzornom imigracionom centru do kraja njegovog života, a da taj prethodno ne mora ništa loše učiniti. Dovoljno je samo da Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine (OSA) procijeni da on predstavlja nacionalnu opasnost.  Prema tome, u slučaju da granicu Bosne i Hercegovine pređe i stotinu hiljada izbjeglica, to ne bi trebalo predstavljati nikakav problem za našu zemlju! OSA ih može sve proglasiti nacionalnom opasnošću i zatvoriti  ih u koncentracioni logor koji možemo nazvati Nadzorni imigracioni centar. Niko se u BiH nikada nije pobunio protiv donošenja Zakona o kretanju i boravku stranaca, koji omogućava da se stranac može doživotno držati zatočen bez prava na suđenje i odbranu. Zakon je jednoglasno usvojen od strane predstavnika svih naroda i građana u Parlamentu BiH. Iz ove činjenice može se sa sigurnošću utvrditi da građani Bosne i Hercegovine smatraju preventivno zatvaranje stranaca na neodređeno vrijeme potpuno normalnim i čak šta više poželjnim. Prema tome ne bi imali ništa ni protiv zatvaranja stranih izbjeglica u logor gdje bi ovi mogli biti držani do kraja života.

Postoji bojazan da bi s vremenom došlo do protesta dijela naših građana, jer bi se kod njih pojavio strah od nekontrolisanog razmnožavanja izbjeglica i povećanja broja Imigracionih centara. Povećanje broja Imigracionih centara bi značilo veće troškove i smanjenje novčanih sredstava koja se u vidu donacija daju vjerskim zajednicama i nevladinim organizacijama ili kojim se potplaćuju medijske kuće, novinari, političari, tzv. bh intelektualci itd.

Pošto su ove skupine vrlo emotivne kada im se udari po džepu, mogli bi se poslije izvjesnog vremena pojaviti zahtjevi građana da se izbjeglice humano eutanaziraju radi uštede finansijskih sredstava. Ali naše vlasti bi vjerovatno otupile oštrinu ovih zahtjeva kompromisnim rješenjem da se eutanaziraju samo bolesni i agresivni stranci...

Što se tiče ljudskih resursa kojima raspolažemo, nesporna je činjenica da niko u Evropi nema stručniji kadar po ovom pitanju. Veliki broj naših građana su bili čuvari i upravnici koncentracionih logora gdje su držali hiljade ljudi samo zato jer su bili druge vjere i nacije, tako da definitivno imamo dovoljan broj adekvatnih osoba koje svojom stručnošću i bogatim radnim iskustvom na ovim poslovima mogu profesionalno i kvalitetno odgovoriti postavljenim zadacima i držati zatočene hiljade stranaca koji bi došli u našu zemlju.

Ovo što smo gore naveli djeluje apsurdno i jeste apsurdno! I ne treba da se desi. I pretpostavljamo da se neće ni desiti.

Ali nam se čini da bi se u ovakvoj Bosni i Hercegovini, čak i takve stvari mogle desiti kada bi to našim vlastima naložile vlasti u Briselu ili jedna od stranih ambasada. Jer apsolutno sve naredbe koje nam dolaze od visoko razvijenih država, institucija i organizacija pod njihovom kontrolom, društvo BiH nekritički prihvata kao sveto slovo o kojem se ne treba raspravljati jer ispunjavanje tih naredbi  predstavlja uslov za „trasiranje puta Bosne i Hercegovine ka ulasku u Euroatlantske integracije“. Ovo jedino nije slučaj kada izvana dođu neki zahtjevi koji su protivni nacionalnim interesima Srba, Hrvata i Bošnjaka (a ti se interesi uvijek podudaraju i sa interesima njihovih nacionalnih partija)!

U prilog činjenici da je ovdje sve moguće, navest ćemo primjer da je Bosna i Hercegovina kao tadašnja članica Savjeta bezbjednosti u UN, zajedno sa velikim silama, glasala za Rezoluciju koja je bila osnov da NATO napadne suverenu državu Libiju. Poslije napada na Libiju član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je cijelo vrijeme glasno u medijima podržavao građanski rat u Libiji i napade NATO snaga. Nekom sa strane možda to izgleda apsurdno i nemoguće, ali je istina da je država Bosna i Hercegovina, čije su firme imale milionski vrijedne poslove na tržištu Libije, podržala napad na tu zemlju samo na osnovu izvještaja zapadnih medija da se nad nenaoružanim demonstrantima provodi masakr, ne tražeći nikakav dokaz za to??!

Ali takav postupak naših vlasti nikome nije bio bitan u ovoj zemlji. Dvije glavne stvari za BH javnost - nacionalni interesi (koje određuju nacionalne stranke) i putovanje ka Euroatlantskim integracijama, tom intervencijom nisu bili ugroženi. Zato se skoro niko od BH građana nije pobunio protiv ovakvog stava BH vlasti prema Libiji. Za našu javnost, gubitnici u ovom slučaju (i to višemilionski) su bile „samo“ BH firme koje su radile u Libiji, njihovi radnici i porodice koje su ti radnici hranili (dobar primjer je HIDROGRADNJA, ali nije jedini) tako da se zbog toga niko nije puno nervirao.

I zato, ne samo vlasti BiH nego svi mi, snosimo odgovornost za leševe libijske djece koji se danas pronalaze na obalama Italije, stotine udavljenih libijskih izbjeglica u vodama Mediterana i hiljade i hiljade ljudi ubijenih u Libiji. Sve ove žrtve su do nedavno imale najbolji životni standard u svijetu. Danas ginu i bježe iz svoje zemlje u gumenim čamcima....

Zato poručujemo građanima Bosne i Hercegovine da se ne plaše dolaska izbjeglica!

Kad nismo bili spremni da spriječimo stradanja ovih ljudi, budimo barem spremni da im pomognemo.

Budimo spremni da ublažimo svoju krivicu koju snosimo kao dio svjetske zajednice koja je dozvolila da  sve univerzalne ljudske vrijednosti propadnu i postanu samo mrtvo slovo na papiru, koja je dozvolila da se snaga i moć izdignu daleko iznad razuma, humanosti i časti, da godinama traje kontrolisani haos sa tendencijom da postane nekontrolisan, koja se priklanja jakim i moćnim a gazi slabe i nemoćne samo da bi ostvarila svoje materijalne interese, koja nema hrabrosti da u ovoj situaciji traži od velikih sila smanjenje troškova proizvodnje naoružanja za samo 0,1 % godišnje koje bi preusmjerili za pomoć izbjeglicama, što bi omogućilo njihovo potpuno zbrinjavanje.

Budimo spremni da počnemo vraćati istinske ljudske vrijednosti – mir, solidarnost, humanost, pravednost, socijalnu pravdu i  slobodu koja ne ugrožava druge.

Umiranje BH dinosaurusa

Kad prodate dušu đavolu onda sa njim sklopite pakt. Kad prodate svoju državu i narod onda sklopite pakt sa MMF-om!

Izabrane vlasti u Bosni i Hercegovini su se nakon opštih izbora 2014.godine, suočile sa teškim izazovom. Zbog uništene domaće privrede i velike zaduženosti države bilo je neophodno da nova (stara) vlast preduzme hitne i odlučne mjere koje bi vodile stabilizaciji i poboljšanju stanja teško bolesnog BH društva. Ali s obzirom da je to ista vlast koja već 25 godina nema nikakvu viziju i kojoj je jedino bitno ostati na vlasti - jedini izlaz je bilo još jedno kreditno zaduženje kod MMF-a.

Dobiti kredit od MMF-a za našu vlast znači opstanak i zadržavanje privilegija još izvjesno vrijeme.

Za ostatak društva to znači nepovratno potpuno potčinjavanje i robovanje krupnom inostranom kapitalu. MMF je institucija koja odobrava kredite samo pod uslovom da država koja se zadužuje slijepo sprovodi njihove zahtjeve.

Tako su MMF i EU napisali reformsku agendu. Agendom je propisano BH vlastima šta trebaju uraditi da bi dobili kredite i ostali na vlasti. Nakon toga je donesen Zakon o radu F BiH kojim su ukinuti Kolektivni ugovori što znači i većina radničkih prava u ovom entitetu. Prvi dobijeni zadatak, vlasti F BiH su izvršile bez većih problema. Sindikat F BiH je organizovao jednodnevnu predstavu za široke narodne mase, kojom je pokušao opravdati milione maraka koje je dobio od svojih članova/radnika svih ovih godina. Firme su propadale jedna po jedna, radnicima nisu uplaćivani doprinosi godinama, a Sindikati u BiH su ćutali cijelo vrijeme.

MMF i EU se u domaćim medijima predstavljaju kao veliki prijatelji građana BiH kojima žele samo dobro.

Međutim, mi moramo upozoriti građane da je pravi cilj reformske Agende davanje olakšica poslodavcima putem gaženja radničkih prava, prodaja stranim kapitalistima jedinih visokoprofitabilnih državnih firmi Elektroprivrede i BH Telecoma, te prodaja prirodnih bogatstava ove zemlje.

U nastavku ovog teksta prezentujemo vam izvod iz članka koji još uvijek možete naći na internetu. Tekst se zove “Umiranje dinosaurusa” i napisan je 2000.godine u sedmičnom listu “Dani” od autorice Snježane Mulić. Tekst govori o potrebi ukidanja Zavoda za platni promet koji je označen kao velika prepreka prosperitetu naših građana i razvoja privrede. Vjerovatno vam je čudno zašto se prisjećamo teksta koji je napisan prije čak 15 godina i govorimo o Zavodu za platni promet koji je ukinut prije isto toliko vremena?! To radimo zbog toga što stara latinska izreka kaže da je istorija “učiteljica života”. Kada čitamo ovaj tekst sa vremenske distance vidimo koliko je besmislen i šta se ustvari krilo iza ukidanja Zavoda za platni promet BiH. Sada tačno možemo vidjeti prave razloge njegovog ukidanja…

Bojimo se kada budemo čitali reformsku agendu poslije nekoliko godina da ćemo shvatati šta je bio pravi cilj Agende, ali da će opet biti kasno… Naša zadnja dva visokoprofitabilna “dinosaurusa” BH Telecom i Elektroprivreda će pasti u ruke stranih multinacionalnih kompanija, a naša privredna bogatstva će biti rasprodana..

UMIRANJE DINOSAURUSA

Ni u socijalizmu, a ni u ovom sistemu sto je dosao nakon njega, nije postojala mocnija institucija za kontrolisanje tokova kapitala i manipulaciju tudjim novcem nego sto je to Zavod za platni promet. Dok je u Zavodu posao cvjetao, banke su krzljale I ideje o slobodnoj ekonomiji zadrzavale su se samo u sferi snova. (Ukidanjem ZPP situacija se promijenila. Domace banke su prestale “kržljati” jer su propale! Njihovo mjesto zauzele su strane banke – prim Udar Ljevice) Stoga je medjunarodna zajednica odlucila likvidirati ovu instituciju. Rok za likvidaciju je 31.decembar 2000. I ona ga ne kani prekoraciti.

Pise: Snjezana Mulic

---

Kada je Michael Emerson, ugledni profesor na cuvenom LSE-u (London School for Economics), posjetio Sarajevo, taj dogadjaj je ovjekovjecio sa dvije fotografije. Za background prve fotografije izabrao je Begovu dzamiju, a druge zgradu Centralnog ureda Zavoda za platni promet FBiH (ZPP). Zasto se neki stranac slika pred Begovom dzamijom pitanje je, iz nase perspektive, suvisno, ali svakako nije ono drugo: zasto se covjek slikao ispred zgrade Zavoda za platni promet? Sustina odgovora i jeste u perspektivi. Iz perspektive prof. Emersona, dakle covjeka koji dolazi sa Zapada (pretpostavljamo da je ovdje naglašeno da čovjek dolazi sa zapada da ne bismo razmišljali o njegovom stavu nego da odmah to prihvatimo kao apsolutnu istinu -prim. Udar Ljevice), i Zavod za platni promet asocira na bastinu, ali na bastinu jednog propalog sistema koja se, unatoc tome, jos uvijek njeguje, i koju treba smjestiti na pravo mjesto - na fotografiju medju uspomene, a u stvarnosti sto prije demontirati i strpati u ropotarnicu. Zavod za platni promet za predstavnike medjunarodne zajednice koji rade na rekonstrukciji politicko-ekonomskog sistema u BiH predstavlja glavnu prepreku za razvoj slobodne ekonomije i bankarstva, te dotok stranog kapitala. "Bez ukidanja ZPP-a nema razvoja bankarskog sistema", kaze Ralph Johnson, visi savjetnik Visokog predstavnika medjunarodne zajednice za BiH. "Monopol ZPP-a nad platnim prometom je razlog zbog kojeg su bh. banke ovako slabe i slobodne ekonomije nema bez ukidanja ZPP-a", kaze Mike Sarhan, predsjednik Medjunarodne savjetodavne grupe (IAG) za likvidaciju ZPP-a. "ZPP ne samo da radi posao koji trebaju raditi komercijalne banke vec je uvucen u svaku poru zivota i privrede, pa je za dobro BiH veoma vazno da se ta institucija ukine", kaze Peter Nicholl, guverner Centralne banke. Stoga je medjunarodna zajednica odlucna da ZPP, ne transformira, vec totalno ukine i to zakljucno sa zadnjim danom tekuce godine. Apsolutni monopol U proteklih 40 godina politicka vlast (kako bivsa tako i sadasnja) kroz ZPP je vrsila kompletnu kontrolu nad tokovima kapitala. Sve ono sto u drugim zemljama rade banke, trezori, uredi za statistiku, poreze, prihode i rashode, finansijska policija… u BiH je radio Zavod za platni promet (Ne vidimo nijedan razlog zašto je bilo loše da sve ovo bude na jednom mjestu - prim. Udar Ljevice) Nije bilo te firme ni organizacije, ni drzavne, ni poludrzavne, ni privatne koja nije bila obavezna imati svoj racun kod Zavoda, koja nije bila duzna sav unutrasnji platni promet obavljati kroz tu instituciju, prijavljivati mu koliko je zaradila, koliko pazarila, koliko potrosila...(Na taj način država je mogla kontrolisati i upravljati novčanim tokovima čime su bile otežane finansijske malverzacije. Ako je cilj bio olakšati poslovanje kriminalcima, prevarantima i korumpiranim političara onda je ukidanje Zavoda za platni promet bio pun pogodak! - prim. Udar Ljevice) a uz to jos i platiti proviziju za svaku uplatu, isplatu, transfer novca...(Sad isto moraju placati proviziju, ali ne ZPP-u nego stranim bankama - prim. Udar Ljevice). Niko od njih nije mogao birati gdje ce drzati zaradjeni novac, nije mogao da bira banku preko koje bi obavljao platni promet, pa cak ni kada ce isplatiti zaradjene plate. Sve su to mogli i morali obavljati samo na jednom mjestu - u Zavodu za platni promet! I naravno, svaku tu "uslugu" ZPP im je naplacivao tako sto je na kraju mjeseca svakom od njih skidao sa racuna odredjenu sumu novca (To isto sada rade strane banke - prim. Udar Ljevice). Za to vrijeme banke su obavljale samo transakcije sa inostranstvom i jednostavno – krzljale (kao što već rekosmo, domaće banke vise nemaju nikakvih problema jer su prestale postojati - prim. Udar Ljevice). Moc ZPP-a (u Herceg-Bosni se zove ZAP, a u RS-u SPP) dočarat ćemo vam na primjeru jednog privatnika, recimo vlasnika automehanicarske radionice. On (ili osoba koju je ovlastio) svaku vecer je bio duzan pokupiti sav dnevni pazar i predati ga ZPP-u. Ako je, recimo, sutra ujutro zazelio da kupi materijal ili alat za svoju radnju, opet je morao ici u ZPP i tamo iskati svoje pare. Ali, on nije mogao uzeti novca koliko hoce ili koliko ima, vec onoliko koliko ima pravo po tzv. blagajnickom maksimumu, koji opet za svaku firmu pojedinacno, a na osnovu prihoda, odredjuje ZPP. I kada je kupio sto je naumio, opet je morao otici u ZPP i tamo poloziti racune za sve i jednu kupljenu stvar. Kroz slicne procedure prolazilo je svako preduzece ili organizacija u vrijeme plata. Naime, plate su mogle biti podijeljene samo onda kada to ZPP odredi, kad izvrsi obracun, kada odreze poresku stopu….(Da pojasnimo, “jadni” poslodavac je prilikom isplate plaća morao plaćati doprinose za radnike – prim. Udar Ljevice)  Odnedavno, privatnici vise nemaju obavezu predaje dnevnog pazara. Sada je to sedmodnevna obaveza (dakle sve ovo što je do sada bilo navedeno o svakodnevnom predavanju pazara pada u vodu jer je ovo  promijenjeno u sedmodnevnu obavezu - prim. Udar Ljevice). A kada bi neko htio pokrenuti privatni biznis, on je pored svih papira i dozvola koje je morao dobiti od silnih ministarstava i sudova (I danas su potrebne dozvole od silnih ministarstva i sudova, a Zavoda za platni promet nema već 15 godina - prim. Udar Ljevice) bio obavezan poloziti ZPP-u depozit od 300 DM. Taj depozit je "stajao" u Zavodu sve do zatvaranja firme. Doduse, taj novac je vracan, ali ZPP nikome nije polagao racune sta je radio s njim za vrijeme dok je bio u njegovim rukama…(Ne shvatamo zašto je trebao polagati račun? Zar nam sada banke polažu račune šta rade sa našim parama koje držimo na njihovom računu -prim. Udar Ljevice) Peter Nicholl, govoreci o poslovima koje obavlja ZPP, kaze: "Ja sam svugdje bio, ali nigdje nisam vidio nesto slicno. Ne znam zasto ljudi svaki dan moraju nositi pazar u ZPP i ostavljati novac da tamo spava?" Zavod nije imao samo monopol nad kapitalom tzv. pravnih lica. Cak ga ni obicni smrtnici nisu mogli zaobici kada su, primjerice, vadili pasos, registrirali automobil i sl. Devizni dio koji se u te svrhe morao uplatiti ni u kom slucaju nije mogao biti uplacen u nekoj banci ili posti, vec samo u ZPP-u. Treba li reci da je Zavod i za ove transakcije uzimao proviziju, plus novac za uplatnicu?! (Treba li reći da sada umjesto ZPP-a proviziju uzimaju banke i pošta?! - prim. Udar Ljevice) Sansa za razvoj banaka Dobiti informaciju o tome koliko, recimo, ZPP zaradjuje samo mjesecno na osnovu provizije jednostavno je nemoguce. Informacije o poslovanju ZPP-a za javnost su blindirana tajna. Tek podatak da je pocetkom 1997. godine ZPP FBiH poslovao sa 6.700 preduzeca, od kojih je cak 5.447 bilo u privatnom vlasnistvu, govori mnogo. Cak ni Mike Sarhan, covjek koji je direktno involviran u proces likvidacije ZPP-a, nema takvih informacija. Jedino sto nam je mogao reci jeste: "ZPP je veoma profitabilna i netransparentna institucija. Ali, da biste imali realnu sliku, mislim da je interesantno napomenuti da u skladu sa Odlukom o odredjivanju godisnjeg budzeta federalnog ZPP-a za 2000. godinu, koju je usvojio Izvrsni odbor ZPP-a, predvidjeni profit iznosi 3,2 miliona KM (ZAP Mostar 1,5 miliona KM i ZPP Sarajevo 1,7 miliona KM)." (Sada taj profit ide nekom drugom, možda jedan dio ide i g-dinu Mike Sarhanu??! - prim. Udar Ljevice). Medjunarodna savjetodavna grupa, sacinjena od eksperata MMF-a, Svjetske banke, USAID-a, OHR-a, CAFAO-a, americkog Ministarstva finansija i Evropske komisije, nezaustavljiva je u svom pohodu na eliminaciji ZPP-a… (Ista ova ekipa je sada nezaustavljiva u svom pohodu ka provođenju reformske Agende i privatizaciji jedinih naših visokoprofitabilnih preduzeća BH Telecoma i Elektroprivrede - prim. Udar Ljevice) Inace, proces eliminacije i raspodjele funkcija ZPP-a odvija se paralelno u oba entiteta, i zamisljen je tako sto se vec jedan dio unutrasnjeg placanja (poslovi tzv. niskog i srednjeg nivoa rizika) prebacuju na komercijalne banke. Poslovi kliringa (poravnanje izmedju banaka) bit ce preneseni u klirinske kuce koje ce takodjer formirati IAG, poslovi statistike bit ce, najvjerovatnije, preneseni na Zavod za statistiku, poslovi cuvanja novca na trezor, poslovi prihoda i rashoda, oporezivanja i sl. na uprave prihoda, rashoda i oporezivanja… (Imati sve na jednom mjestu pa onda to podijeliti na stotinu strana je neracionalno i glupo - prim. Udar Ljevice) Prebacivanje unutrasnjeg platnog prometa sa ZPP-a na komercijalne banke obavlja se putem agencija za bankarstvo u FBiH i u RS-u. Nerminka Hromic, sef Odjela za izdavanje licenci u Agenciji za bankarstvo FBiH, kaze da je vec 20 banaka dobilo dozvolu za preuzimanje poslova platnog prometa (sest za poslove tzv. niskog nivoa rizika i 14 za poslove tzv. srednjeg nivoa). Gospodja Hromic napominje i jednu veoma bitnu stvar: "Komitenti ce, nakon sto banke preuzmu platni sistem, moci slobodno birati u kojoj banci ce imati racun, moci ce otvarati racune u vise banaka, sto je najvaznije - provizija ce se smanjiti, jer ce se banke takmiciti da privuku komintente. Ni u kom slucaju provizija vise nece biti visoka kao sto je bila u ZPP-u.(I ovo se ispostavilo apsolutno netačno - prim. Udar Ljevice)" …. "Medjunarodna zajednica Bosni zeli dobro i za to je dala i novac. Shvatite da mi ovo ne radimo iz zlobe, vec zato sto zelimo da vidimo ekonomski napredak BiH", kaze guverner Nicholl, dok njegov kolega u poslu ukidanja ZPP-a Mike Sarhan porucuje: "Reforma platnog sistema je uslov MMF-a da se BiH ukljuci u svjetsko finansijsko okruzenje. Kada se to desi, bh. ekonomija bit ce mnogo jaca." (Ovdje je svaki komentar suvišan - prim. Udar Ljevice)

Objavljeno u broju 159 DANA, 16. juni / lipanj 2000.

Usvojen je novi Zakon o radu

Međunarodni monetarni fond (MMF) i Evropska unija su napisali reformsku AGENDU i ponudile je BH političarima koji su je bezuslovno prihvatili. Naime, da bi ostali još neko vrijeme na vlasti, izabranim državnim funkcionerima je bio neophodan kredit od MMF-a i pristali su na sve uslove da bi ga dobili. Računica je jednostavna! Sadašnje vlasti će potrošiti kredit, a poslije će ga drugi  vraćati sa debelim kamatama.

Kako je i obećala svojim nalogodavcima, Vlada F BiH je odmah krenula u provođenje AGENDE. Njeno provođenje Vlada F BiH je apsurdno započela udarcem na prava radnika - koji su najmanje krivi za propast BH privrede. Udarac je izvršen novim Zakonom o radu F BiH. Umjesto da se udari od glave krenulo se od repa!

Prije usvajanja pomenutog Zakona kratko je trajala medijska kampanja tokom koje su nam premijer Novalić, te neki od armije ekonomskih analitičara (kojih po našoj slobodnoj procjeni ima otprilike trojica po glavi stanovnika) pokušali objasniti da je BH privreda potpuno uništena zbog toga što su radnici u BiH imali veća prava nego u drugim banana državama, kojima naša zemlja realno pripada.

Po njihovim ekspertskim stavovima,  spas za našu državu predstavlja donošenje novog Zakona o radu kojim će se radnicima konačno stati u kraj i ograničiti njihove privilegije koje su glavne kočnice razvoja domaće privrede.

Međutim, problem ove teorije je da domaća privreda - jeste potpuno uništena - ali ne zbog privilegija radnika.

NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA JER VLASTI BiH NIKADA NISU ŠTITILE DOMAĆU PROIZVODNJU! Naprotiv! Nova „demokratska“ vlast je prihvatila slobodno tržište, cijelo vrijeme zastupajući interese stranog kapitala. Granice su širom otvorene za uvoz stranih roba i usluga, što guši domaće firme koje u takvoj situaciji ne mogu plasirati svoje proizvode na BH tržištu u dovoljnoj mjeri da bi opstale, a druge države, poput Evropske Unije, ne dozvoljavaju našim firmama plasman proizvoda na njihovo tržište pravdajući to neispunjavanjem evropskih standarda od strane naših proizvođača.

Pa zašto onda zaštita domaće proizvodnje nije predmet reformske Agende?

NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA ZBOG PRIVATIZACIJE DRŽAVNIH PREDUZEĆA, za šta su opet odgovorne vlasti u BiH. Prvo su 1995.godine nelegalno oteli imovinu građana BiH pretvorivši društvenu svojinu u državnu. Time su sebi omogućili da nesmetano prodaju tuđu imovinu, dakle imovinu svojih građana. Privatizaciju državnih preduzeća su proveli brzo i nepravilno nakon čega su mnoga BH preduzeća propala jer su ih kupili stranački podobni i nekompetentni ljudi koji su izvukli njihov kapital i upropastili ih.

Pa zašto onda zaustavljanje privatizacije nije predmet reformske Agende? Naprotiv, prema Agendi rješenje za BH krizu je opet privatizacija i to jedinih preostalih domaćih visokoprofitabilnih preduzeća - BH Telecoma i Elektroprivrede.

NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA JER JE BH VLAST PRIVATIZIRALA BANKE I UKINULA ZAVOD ZA PLATNI PROMET što za rezultat ima da novčanim tokovima sada upravljaju strani bankari i zarađuju ogromne pare od kamatnih stopa od kredita koje daju privrednicima, državi i građanima ove zemlje. Plate radnika se uplaćuju na njihove račune i strane banke njima raspolažu. Nadležnosti domaćeg Zavoda za platni promet sada vrše strane banke!

Pa zašto onda  predmet reformske Agende nije stvaranje pravnog ambijenta koji će ponovo uspostaviti i učiniti jakim domaći bankarski i finansijski sistem?

NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA ZBOG NEPLANSKOG I KATASTROFALNOG OBRAZOVNOG (ŠKOLSKOG) SISTEMA TE NESTRUČNOSTI VELIKOG BROJA KADRA KOJIM RASPOLAŽEMO!

Pa zašto onda poboljšanje obrazovnog (školskog) sistema nije predmet reformske Agende?

NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA ZBOG PREGLOMAZNOG I KOMPLIKOVANOG ADMINISTRATIVNOG SISTEMA U F BIH! Federacija i 10 Kantona, svi sa sa svojim ministarstvima, zakonodavnim tijelima, administracijom, preplitanjem nadležnosti  itd.

Pa zašto onda izmjena komplikovanog i skupog državnog uređenja nije predmet reformske Agende?

NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA ZBOG MEĐUNACIONALNIH NAPETOSTI KOJE STALNO PODGRIJAVAJU DOMAĆI POLITIČARI I NJIHOVI MEDIJI !

Pa zašto onda nije predmet reformske Agende stvaranje Programa međunacionalnog pomirenja koji bi uticao da se stekne povoljna politička klima u BiH neophodna za buduća privredna ulaganja?

NE! Sve je ovo ostavljeno u stranu i prvo se udarilo na radnička prava. ZAŠTO?

Jedan od odgovora je da kapitalisti razvijenih zemalja /čije interese sprovodi MMF, Svjetska banka i zbog čijih interesa je formirana Evropska Unija/ te njihove domaće marionete, u radnicima vide glavno sredstvo kojim će zadovoljiti svoju glad za profitom. Zbog toga su napali prvo radnička prava tj. krenuli su od najmanjeg problema naše privrede, ali njima očito vrlo bitnog.

Interesantna je činjenica da nisu ukinuti i doneseni novi zakoni koji regulišu plaće i naknade funkcionera u FBiH, RS i Bosni i Hercegovini kojim bi bile ukinute plaće zastupnika i smanjene plaće funkcionera, te ostale privilegije koje uživaju po važećim zakonima.

Bilo bi logično, ako se već udara na prava radnika i njihove privilegije (koji su najmanje krivi za propast domaće privrede), da se onda, ako ne prije a onda bar istovremeno, ukinu i sve privilegije koje imaju zastupnici i funkcioneri u kantonalnim i entitetskim organima i institucijama na nivou Bosne i Hercegovine. Oni su članovi stranaka koje su dovele do propasti ne samo privredu BiH, nego kompletno naše društvo. Za posao običnog zastupnika u bilo kom parlamentu dovoljna je  završena osnovna škola, a odgovornost za glasanje ne postoji. Zbog čega onda da dobijaju tolike plate i druge privilegije?

Svjesni smo da je naša država u teškoj ekonomskoj situaciji, da je domaća privreda uništena, da domaći poslodavci imaju problema u poslovanju. Ali naglašavamo - najmanji razlog tome su dosadašnja radnička prava!

Svjesni smo da za izlazak iz realno teške situacije svi segmenti društva moraju biti spremni na odricanje, pa tako i radnici. Ali da Vlada i Parlament F BiH donesu Zakon o radu kojim se ukidaju radnička prava iz Kolektivnog ugovora, a ostave sebi privilegije koje imaju po Zakonima o plaćama i naknadama funkcionera u F BiH je nemoralno i nepravedno, a svakog radnika i normalnog čovjeka prosto dovodi do očaja.

Pored toga, donijeti novi Zakon o radu kojim će se po svemu sudeći drastično smanjiti prava radnika, a prije toga ne donijeti zakonska i funkcionalna rješenja kojim bi se riješili mnogo značajniji uzroci propasti domaće privrede, uzaludan je posao od kojega neće imati koristi ni domaći poslodavci ni radnici!

Protest zbog neprovođenja i kršenja Zakona o zaštiti životinja

 Udruženje za zaštitu pasa Dogs trust, organizacije za zaštitu životinja i drugi ljubitelji pasa, održali su mirne demonstracije dana 04.04.2015.godine ispred Opštine Novi Grad tražeći da se zaustavi ubijanje pasa lutalica na području Kantona Sarajevo koje provodi javno preduzeće „Lokom“ čiji je osnivač Opština Novi Grad. Demonstranti su zahtjevali od Opštine da preduzeće „Lokom“ prekine ubijanje pasa lutalica koji nisu agresivni, bolesni ili zaraženi jer je to protivno važećem Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja Bosne i Hercegovine. Podatke o slučajevima odvođenja pasa na prostoru Kantona Sarajevo koji nisu agresivni i kojima se nakon toga gubi svaki trag, ove organizacije su dobile od mnogih građana Sarajeva. (UDAR LJEVICE je također dobio iste informacije od više građana).

Saopštenje koje je izdala Općina Novi Grad povodom ovih demonstracija, ne demantuje istinitost podataka kojima raspolažu organizatori protesta. U svom saopštenju Opština Novi Grad navodi:

„Parlament BiH je 2009. godine donio Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja kakav ne postoji ni u jednoj drugoj evropskoj zemlji, koji je glavni uzrok pojave problema velikog broja pasa lutalica na našim ulicama, jer je stavio van snage dotadašnji način rješavanja ovog problema koji je bio dio komunalne djelatnosti svakog grada ( tj. ubijanje svih pasa bez vlasnika - prim. Udar ljevice), a pritom nije ponudio adekvatna rješenja niti prelazni period, pa je problem eskalirao do neslućenih razmjera”. 

U svom saopštenju Opština Novi Grad kritikuje udruženja za zaštitu životinja, govori o povredama radnika preduzeća “Lokum” koje su zadobili od pojedinih građana prilikom odvođenja pasa, te između ostalog dalje navodi:

“Ukoliko su pripadnici udruženja i pojedinci koji se zalažu za prava životinja iskreni u svojim namjerama predlažemo im da se udruže u izgradnji jednog ili više azila za životinje koje bi oni finansirali svojim donacijama. Općina Novi Grad spremna je ponuditi i lokaciju za izgradnju azila, koji bi radio na zakonit način i pod nadzorom nadležnih veterinarskih institucija, ali nismo spremni prihvatiti da naše ulice, parkovi, dječija igrališta, školska dvorišta i kućna dvorišta postanu prirodno stanište pasa lutalica, kako to predlaže fondacija Dogs Trust. Ova fondacija je glavni pokrovitelj svih udruženja za zaštitu životinja, nezakonito vrši navodne sterilizacije životinja na našim ulicama i nezakonito pravi evidencije uličnih pasa, jer ih za to niko nije ovlastio. Kako su udruženja za zaštitu životinja medijskom kampanjom i raznim lobiranjima uspjela da zaustave izmjene Zakona koje je pokrenula Nermina Zaimović – Uzinović, zastupnica u prošlom sazivu Parlamenta BiH, a koje su trebale omogućiti efikasnije rješavanje problema pasa lutalica, sada na isti način, medijskim kampanjama, protestima i lobiranjima pokušavaju zaustaviti rad i jedine institucije koja se bavi ovim problemom u glavnom gradu Bosne i Hercegovine”.

Ovakvim saopštenjem Opština Novi Grad nije demantovala tvrdnje učesnika protesta, ali je pokušala da odgovornost za problem velikog broja pasa lutalica prebaci na druge. Međutim, problem velikog broja pasa lutalica nije u tome što Dogs trust vrši  nezakonite sterilizacije i evidencije pasa na terenu. Problem je što opština Novi Grad i druge opštine u Kantonu Sarajevo to ne rade! Nije problem ni u Parlamentarnoj skupštini BiH koja je donijela Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, već je problem što vlasti Kantona Sarajevo za 6 godina od njegovog usvajanja nisu stvorile nikakve uslove da se on sprovede onako kako treba i što su njihove aktivnosti po tom pitanju bile apsolutno nedovoljne.

Vlasti Kantona Sarajevo su jedini krivac jer nisu realizovali Zakon koji su bili dužni realizovati!

Osim što nisu izvršavali svoju obavezu da sprovedu Zakon, vlasti Opštine Novi Grad prema informacijama Dogs trust-a sada rade još goru stvar, te su počeli kršiti taj Zakon neselektivno ubijajući pse.

Umjesto da kao predstavnici vlasti daju primjer građanima kako se poštuju zakoni i šta je pravna država, oni u svom saopštenju kažu da je Zakon loš i daju posrednu poruku da ga zbog toga ne treba poštovati. Problem je što se Zakoni moraju poštovati sviđali nam se ili ne i moraju se provoditi od strane vlasti bilo im to mrsko raditi ili ne. Vlast nije privilegija, već velika odgovornost i odricanje. Kad bi to naše vlasti shvatile, tada bismo mogli riješiti ovaj i sve druge slučajeve koje opterećuju ovo društvo.

Zbog toga UDAR LJEVICE podržava zahtjev demonstranata da se utvrdi da li je došlo do kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Ukoliko Opština Novi Grad u toku ove sedmice ne dostavi tražene podatke o radu javnog preduzeća “Lokum” koji dokazuju da ovo preduzeće radi u skladu sa zakonom, tužilaštvo bi trebalo onda uraditi svoj posao i pokrenuti istragu o ovom slučaju. Niko ne bi trebao biti iznad Zakona, pa ni načelnik Opštine i njegovi saradnici ukoliko krše Zakon.

Apelujemo na sve građane i podstičemo ih, da ne dozvole odvođenje miroljubivih i zdravih pasa od strane bilo koga ko im prije toga ne pokaže legitimaciju koja sadrži naziv servisa odnosno veterinarske stanice i potvrdu da posluju u skladu sa akcijom koju podržava Dogs trust. Pamtite registracije vozila koja ih odvode! Ukoliko se miroljubivi i zdravi pas ne vrati steriliziran i cijepljen u roku od 48 sati neka prijavljuju sve ovakve slučajeve organizaciji Dogs trust na telefon 060 338 0227 ili e-mail Sanja.Bianculli@dogstrust.ba ili političkoj organizaciji UDAR LJEVICE na e-mail udarljevice@gmail.com ili broj telefona 062/ 666-997. 

Imamo li pravo ne buniti se

Dana 06.02.2015.godine, novinska agencija Al Jazeera je prenijela informaciju da se navršilo 7 godina od zatočenja Abu Hamze u Imigracionom centru Lukavica jer ga BH vlasti smatraju prijetnjom po nacionalnu sigurnost. Razloge zbog kojih ga smatraju nacionalnom opasnošću nikada nisu naveli.

Na pitanje reportera Al Jazeera da li smatra da je Abu Hamza povezan sa terorističkim grupama, Dragan Mektić - direktor Službe za poslove sa strancima je odgovorio: "Jeste, jeste, jeste. Apsolutno. Imamo dovoljno takvih vrsta podataka i mi ne moramo sad takvu osobu pustiti da uđe u krivično djelo, da nastupe određene posljedice, pa da ga mi onda kažnjavamo. I ja kažem, mi preduzimamo jednu vrstu preventivne zaštite ove države, ljudi i imovine". Iz Službe za poslove sa strancima kažu kako će Abu Hamza tu ostati sve dok ne pronađu treću zemlju koja će ga prihvatiti, javlja Al Jazeerin reporter.

Al Jazeera je objavila ovu informaciju i podsjetila ravnodušnu BH javnost na činjenicu da je jedan čovjek u njihovoj državi zatočen 7 godina bez optužnice i suđenja jer bi nekad možda mogao počiniti krivično djelo. Banjalučki dnevni list „Nezavisne novine“ je jedina visokotiražna novina u BiH koja je prenijela ovu informaciju.

Ipak UDAR LJEVICE smatra da je adresa na koju se novinar Al Jaseere obratio pogrešna. Ne treba pitati Dragana Mektića zašto se država BiH iživljava nad Abu Hamzom i njegovom porodicom. To treba pitati zastupnike u Parlamentarnoj skupštini BiH koji su jednoglasno donijeli izmjene Zakona o kretanju i boravku stanaca i azilu (tačnije njegov član 102. stav 6.) što je zakonski omogućilo vlastima BiH da mogu doživotno držati u zatvoru stranog državljanina samo zbog pretpostavke da bi on mogao nekad učiniti krivično djelo.

 Ti zastupnici su: Krstan Simić, Staša Košarac, Petar Kunić, Saša Bursać, Boško Tomić, Lazar Prodanović, Dušanka Majkić, Slavko Jovičić Slavuj, Drago Kalabić, Milorad Živković (SNSD), Saša Magazinović, Anto Domazet, Mirza Kušljugić, Nermina Zaimović Uzunović, Nermina Ćemalović, Danijela Martinović, Hasan Bećirović, Mehmed Bradarić, Krunoslav Vrdoljak (SDP), Sulejman Tihić, Asim Sarajlić, Šemsudin Mehmedović, Šefik Džaferović, Amir Fazlić, Zijad Jagodić, Senad Šepić (SDA), Dragan Čović, Borjana Krišto, Mato Franjičević, Niko Lozančić, Dragan Vrankić (HDZ BiH), Darko Babalj, Vesna Krstović Spremo (SDS) Adnan Bašić, Mirsad Đugum, Ismeta Dervoz, Emir Kabil (SBB), Zvonko Jurišić, Stjepan Krešić (HSP BiH), Azra Hadžiahmetović, Beriz Belkić (Stranka za BiH), Martin Raguž, Božo Ljubić (HDZ 1990) Dragutin Rodić (DNS). Njih bi trebalo pitati (osim dvojice sa ovog spiska koji su umrli) kako se osjećaju zbog strašne nepravde prema jednom čovjeku i njegovoj porodici koju su lično prouzrokovali donošenjem nepravednog zakona koji to omogućava. Da li ikad pomisle na to, dok lagodno i lijepo žive u slobodi, bez ikakve odgovornosti, primajući ogromnu nezasluženu platu. Možda se ljudi koji izvršavaju nepravedne zakone, poput Dragana Mektića i njemu sličnih, mogu pravdati da su radili u skladu sa postojećim zakonom, ali je sigurno da ljudi koji donose nepravedne zakone nemaju za to nikakvo opravdanje.

Trebalo bi pitati i žalosno pravosuđe BiH, kako je moguće da se strani državljanin ocijeni kao nacionalna opasnost i radi toga izgoni iz Bosne i Hercegovine, a u toj državi živi pet članova njegove uže porodice koji su njeni državljani. Dali je Sud BiH ikad čuo za osnovno ljudsko pravo  - pravo na porodični život?!

Trebalo bi pitati i građane Bosne i Hercegovine, imaju li pravo da se mire sa nepravednim zakonima svoje zemlje i da ne traže njihovo ukidanje?!

UDAR LJEVICE smatra da nemamo pravo na to!