srijeda, 6. studenoga 2019.

Zašto je godišnji plan za NATO važniji od ekonomije?


Vlada Federacije BiH čiji je mandat istekao prije godinu dana, a koju čine ministri iz SDA, HDZ i SBB, donijela je još dvije u nizu svojih odluka o zaduženju Federacije BiH.
Na 192. sjednici održanoj 26.09.2019. godine ova “Vlada” je donijela Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije obveznica u nominalnom iznosu do 40.000.000. (četrdeset miliona) KM, dok je na 194. sjednici održanoj 10.10.2019. godine donijela Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije trezorskih zapisa u nominalnom iznosu do 50.000.000 (pedeset miliona) KM.  Razlog zaduženja je “finansiranje izdataka utvrđenih Budžetom F BiH za 2019. godinu”. Odluke su objavljene u Službenim novinama F BiH broj 72/16 i 76/19.
Podsjećamo da je iz istog razloga, prije otprilike mjesec dana, ova “vlada” na svojoj 189. sjednici održanoj 05.09.2019. godine zadužila Federaciju BiH putem emisije obveznica Federacije BiH do nominalnog iznosa od 70.000.000 (sedamdeset miliona) KM. Odluke o ovom zaduženju su objavljene u Službenim novinama F BiH broj 66/19.

Ovakvo često zaduživanje je omogućeno važećim zakonima o zaduživanju koji daju veliko ovlaštenje vlastima u ovoj zemlji da Bosnu i Hercegovinu enormno zadužuju na svim nivoima.
Jedno od rješenja za smanjenje zaduživanja ove zemlje bilo bi donošenje novog Zakona o zaduživanju BiH koji bi bio mnogo restriktivniji po pitanju mogućnosti zaduživanja, a sa kojim bi onda morali biti usklađeni ostali zakoni o zaduživanju koji se donose na nižim nivoima.
Ipak, takva inicijativa nikada nije pokrenuta u Parlamentu BiH od strane neke političke partije.
Koliko je zaduživanje ove zemlje nebitno većini političkih stranaka u BiH, možemo vidjeti iz primjera članova Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića i Željka Komšića, koji odbijaju odobriti imenovanje predloženog mandatara za formiranje Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije iz RS-a. Jedini uslov dva člana Predsjedništva za odobrenje imenovanja Zorana Tegeltije je usvajanje godišnjeg nacionalnog programa (ANP) koji je uslov za nastavak puta Bosne i Hercegovine  u NATO, a što odbija Skupština RS-a odnosno SNSD, koji je predložio Tegeltiju za mandatara.
Interesantno je da Komšić i Džaferović, koji odbijaju Tegeltijino imenovanje, a ni parlamentarne stranke iz Federacije BiH koji im daju podršku u tome, nikada nisu kao uslov za imenovanje Zorana Tegeltije označile ekonomski program koji bi Tegeltija ponudio.
Izgleda kao da je usvajanje godišnjeg nacionalnog programa za NATO (ANP) jedini problem Bosne i Hercegovine!?

Napominjemo da je Zoran Tegeltija od 2010. do 2018. godine bio na čelu Ministarstva finansija u Vladi RS-a koja je za to vrijeme zadužila Republiku Srpsku za dodatnih preko 2 milijarde dolara. Predsjednik opozicione stranke iz RS-a (PDP) Borislav Borenović, je prošle godine nazvao Tegeltiju “ekonomskim grobarom RS-a”, jer je kao ministar finansija podržao “najlošiju ekonomsku odluku za budućnost RS-a krajem 2011. godine kada je izmijenio član 4. Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama čime je ukinuo ograničavanje zaduživanja na godišnjem nivou iz budžeta RS u odnosu na izvorne prihode iz prethodne godine u iznosu od 18 %. To je otvorilo mogućnost da danas iz budžeta RS-a ide skoro 45 % izvornih prihoda za vraćanje kredita” kazao je Borenović.
Katastrofalni ekonomski rezultati i prekomjerno zaduživanje Vlade RS-a, u vrijeme kada je ministar finansija bio Zoran Tegeltija, očito ne smeta članovima Predsjedništva BiH i nijednoj od parlamentarnih političkih stranaka u BiH (osim PDP-u), niti ta činjenica kod njih dovodi u pitanje Tegeltijinu kompetentnost za obavljanje funkcije predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.  Za njih je bitno samo da li je Tegeltija za ANP ili protiv njega! Kako je to moguće?

Ovo je moguće jer sve te političke stranke i članovi Predsjedništva BiH imaju isti i znaju za samo jedan “ekonomski program”, koji je provodio i Zoran Tegeltija dok je bio ministar finansija u Vladi RS i koji bi sigurno nastavio provoditi kada bi postao predsjedavajući Vijeća ministara BiH – konstatno zaduživanje i rasprodaja imovine Bosne i Hercegovine.