Članovi Predsjedništva BiH Komšić i Džaferović su se odbili sastati sa ministrom vanjskih poslova Rusije – Sergejom Lavrovim. Kao razlog odbijanja naveli su učešće Lavrova na sastanku sa Miloradom Dodikom, na kojem nije bilo zastave Bosne i Hercegovine i to što je prenio stavove svoje zemlje o OHR-u i članstvu BIH u NATO-u.
Na tom sastanku uistinu nije bilo zastave BiH, ali ne po zahtjevu Lavrova, nego po želji njihovog kolege iz predsjedništva – Milorada Dodika, sa kojim će se preostala dva člana predsjedništva u narednim danima sastajati bez ikakvih problema. Džaferoviću i Komšiću neće biti problem da se sastaju sa svojim kolegom iz predsjedništva koji je odlučio da ne stavi zastavu BiH i također prisustvovao tom sastanku na kojem je izrekao iste stavove o OHR-u i članstvu BiH u NATO kao i Lavrov. Ali im je problem sastati se sa predstavnikom Rusije koji nije postavljao zastave i koji je prenio stavove svoje države - od ranije poznate.
Zato se nameće pitanje
koji su ustvari pravi razlozi da Džaferović i Komšić odbiju razgovarati sa
ministrom vanjskih poslova Rusije?! I da li je to uopšte njihova odluka?!
Lavrov
sigurno nije otišao sa suzama u Rusiju zbog toga što nije vidio Komšića i Džaferovića.
On kao iskusan diplomata visokog ranga vrlo dobro zna da od njih ništa pametno
nije mogao čuti. Uobičajenih nekoliko fraza koje njih dvojica neumorno vrte već
preko 20 godina, a koje mi moramo ovdje slušati, Lavrov je na njegovu sreću
izbjegao.
Osim što je izbjegao gnjavažu, Lavrov ima još jedan razlog za zadovoljstvo. Nakon sastanka sa Dodikom i odbijanja dva člana predsjedništva iz F BiH da se sretnu s njim, Lavrov dolazi Putinu sa jasnom potvrdom informacije koju je ovaj imao i ranije, a to je da političari iz Federacije BiH nemaju potrebu za bilo kakvim dogovorom sa Ruskom Federacijom. Njih ne zanima bilo kakva saradnja sa Rusijom na ekonomskom ili bilo kojem drugom planu. Oni su odani službenici Evropske unije i Ambasade SAD-a i izvršavaju njihove naloge bez pogovora. Za razliku od njih, Milorad Dodik je službenik EU i SAD, ali ne bi imao ništa protiv da nekad bude službenik Rusije na Balkanu. Zbog toga će prioritet Rusije i dalje biti RS.
Osim
zadovoljnog Lavrova, odbijanjem prijema ministra vanjskih poslova Rusije
zadovoljne su stranke iz Sarajeva – SDA, DF, SDP i Naša stranka, jer su se u
njihovo ime Komšić i Džaferović mogli još jednom dodvoriti svojim gazdama na
Zapadu, a pred građanima iz dijela BiH sa bošnjačkom većinom ispasti zaštitnici
časti Bosne i Hercegovine. Njihov posao u zaštiti BiH se i svodi samo na to da
reaguju na izjave političara iz susjednih zemalja i bave se zastavama.
Dodik
je također zadovoljan jer mu je ovaj potez Komšića i Džaferovića pomogao da se potvrdi kao
jedini prijatelj Rusije u Bosni i Hercegovini, a i dao je još jedan argument Srbima
u RS-u da Bosna i Hercegovina nije zemlja u kojoj bi trebali živjeti.
U
ovom diplomatskom incidentu, od kojeg Bosna i Hercegovina nema nikakve koristi, dobro je
bar što su svi njegovi akteri zadovoljni.
