Osvrt na Opšte izbore u BiH 2018

Opšti izbori u BiH 2018 su došli i prošli - kao i svaki drugi cirkus. Na izbore se kandidovalo 72 političke stranke i 39 nezavisnih kandidata sa ekonomskim i društvenim programima koji su nalik jedan drugom kao jaje jajetu, s tim da neki od njih imaju naglasak na nacionalno, a drugi na građansko. Izborna retorika i izlaganja kandidata su bila identična kao i svih proteklih godina i kretala se u strogo zadatim okvirima koje je još prije mnogo godina propisala Evropska komisija, MMF, Svjetska banka, USAID, OHR i druge međunarodne institucije koje diktiraju uslove razvoja manje razvijenih zemalja u interesu bogatih zemalja čije interese zastupaju.

Kao svi prethodni - i ovi izbori su bili neregularni. Najveći krivac za to je Centralna izborna komisija koja provodi izbore na potpuno isti način kao što se to radilo u 19. vijeku. Primitivan sistem načina provođenja izbora i brojanja glasova omogućava velike izborne krađe koje direktno utiču na rezultate izbora. Iz tog razloga, izbori nikada nisu bili izraz volje građana nego uvijek pokazatelj novčane moći i organizovanosti stranaka da animiraju svoje birače da glasaju za njih, dobrovoljno ili iz straha za svoj položaj ili svojih najbližih, te sposobnosti stranke da ukrade veći broj glasova u odnosu na ostale.

Stranke kandiduju članove biračkih odbora, kojih na biračkom mjestu može biti od 3 do 5 - umjesto da članovi odbora budu nezavisni članovi kojima bi tek neposredno prije izbora bila određena mjesta na kojima će provoditi izbore. Centralna izborna komisija nameće nerealno kratke rokove za brojanje glasova, sve se mora završiti nekoliko sati nakon zatvaranja biračkih mjesta, tako da se brojanje glasova obavlja na brzinu, što naravno povećava greške u brojanju i povećava mogućnost za zloupotrebe. Birački spiskovi nisu ažurirani te se na njima nalaze ljudi koji nisu živi, što omogućava drugima da glasaju umjesto njih. Npr. tragično nastradali mladi navijač FK Sarajevo Vedran Puljić ne živi samo u srcima svojih drugova sa tribina, nego također i na biračkom spisku Centralne izborne komisije, što je utvrđeno na biračkom mjestu u OŠ “Mehmed beg Kapetanović -Ljubušak” u Sarajevu gdje je to primijetila njegova majka.

“Koalicija pod lupom” je objavila da će njenih 4000 posmatrača biti na oko 70% biračkih mjesta da bi pratili provođenje izbora. Na taj način EU i USAID, koji finansiraju rad ove Koalicije sastavljene od nekoliko nevladinih organizacija, kod građana Bosne i Hercegovine stvaraju pogrešno uvjerenje da se postupak izbora prati i da je tako obezbjeđena kolika tolika regularnost - što je potpuna iluzija.

U stvarnosti, sistem glasanja i brojanja glasova je tako osmišljen da posmatrači sa svojim ovlaštenjima ne mogu primijetiti izborne prevare, te uglavnom tokom izbora služe kao “ikebane” što zna svako ko je nekad kao posmatrač učestvovao na izborima. Posmatrači ove koalicije su uglavnom učenici i studenti, na brzinu edukovani, koji su na dan izbora proveli na biračkim mjestima 24 sata bez pauze, bez obezbijeđene ishrane, a sve to za 57 KM iz kojih moraju platiti troškove mobitela koje imaju tokom slanja poruka i razgovora sa centrima Koalicije. Tih zarađenih 50 KM, za 24 sata neprekidnog rada, što iznosi 2 KM za sat, napaćena i ponižena omladina iz nepoznatih razloga ne može naplatiti odmah, nego tek nakon najmanje mjesec dana. Na taj način omladina se nemilosrdno eksploatiše, njihov uticaj na rezultate izbora je nikakav, a čelnici "Koalicije pod lupom" odlično zarađuju tako da jedino za njih postojanje ove Koalicije ima smisla.

Zbog svih nepravilnosti i nelogičnosti vezanih za Opšte izbore u BiH, čiji smo samo djelić spomenuli u ovom tekstu, neophodno je konačno uvesti elektronsko glasanje u Bosni i Hercegovini. One političke snage u Parlamentarnoj skupštini BiH koje odbijaju uvesti moderne tehnologije u cilju sprečavanja izbornih krađa, treba sankcionisati oduzimanjem zastupničkih mandata koje su ionako stekli krađom glasova.

Međutim, jedina osoba koja bi to mogla učiniti, jer ima te ovlasti, Visoki predstavnik u BiH, to neće nikada uraditi jer je postavljen od međunarodne zajednice da zastupa interese stranog kapitala u Bosni i Hercegovini, a ne da se bavi, za njegove nalogodavce nebitnim stvarima, kao što su demokratija i slobodni izbori u BiH.

Politička organizacija UDAR LJEVICE neće izaći na Opšte izbore 2018. godine zbog odbijanja Parlamenta Bosne i Hercegovine da uvede moderne tehnologije u izborni proces koje bi smanjile mogućnost izbornih prevara, te zbog donošenja Odluke o raspisivanju izbora od strane Centralne izborne komisije BiH u situaciji kada se uopšte ne zna na koji način će se rezultati izbora implementirati. Zbog te činjenice, dio članova i simpatizera stranke Udar Ljevice je postavio upit organima stranke, da li će stranka, mada ne učestvuje na izborima, ipak podržati neku od kandidovanih stranaka, pojedince koji ih predstavljaju ili nezavisne kandidate, te da li članovi stranke Udar Ljevice trebaju izaći na Opšte izbore 2018 i ako to učine, za koga da glasaju.

Iz tog razloga, Glavni odbor političke organizacije Udar Ljevice obavještava svoje članove, da u skladu sa svojim programskim načelima i ranijim stavovima PO Udar Ljevice ne podržava nijednu stranku, niti pojedinog kandidata na Opštim izborima 2018.

Prvi razlog je to što PO Udar Ljevice odbijanje Parlamentarne skupštine BiH da uvede nove izborne tehnologije, kojima bi bila smanjena mogućnost krađe izbornih glasova, shvata kao otvorenu objavu da su “demokratski” izbori u BiH neregularni, da su takvi bili i da će takvi ostati. Neregularnost izbora oduzima legitimitet bilo kojoj stranki koja pobijedi, tako da PO Udar Ljevice svaku vlast koja bude izabrana na slijedećim izborima smatra nelegitimnom i uzurpatorskom, te nas njene odluke ne obavezuju, pogotovo odluke koje se odnose na zaduživanje i rasprodaju imovine naše zemlje.

Drugi razlog je što sve kandidovane stranke imaju skoro identične ekonomske programe i ne žele mijenjati postojeći nepravedni i nefunkcionalni kapitalistički neoliberalni ekonomski sistem,  već ga i pored ekonomske katastrofe koja je nastala nakon njegovog uvođenja, te propasti gotovo svih segmenata našeg društva - slijepo i uporno podržavaju. To je jasan pokazatelj da će se Bosna i Hercegovina, sa bilo kojom vlasti, nastaviti zaduživati i prodavati svoja prirodna bogatstva stranim kapitalistima i domaćim tajkunima, domaća privreda i druge oblasti našeg društva nastaviti propadati,  a socijalne razlike neopravdano povećavati.

Što se tiče izlaska na izbore, Glavni odbor političke stranke Udar Ljevice savjetuje svojim članovima i simpatizerima da na dan provođenja Opštih izbora 2018 provedu vrijeme sa dragim osobama, odu u prirodu, odmore se ili urade neku drugu korisnu ili ugodnu aktivnost za sebe ili druge.  Ako ne budu u prilici da taj dan obavljaju ovakve aktivnosti, neka izađu i glasaju ukoliko to žele,  jer za ovo društvo od izlaska na izbore i glasanja za bilo koju stranku nema nikakve koristi, a ni štete - kao što je to slučaj i sa svakom drugom zabavom za široke narodne mase.

KAKO BOSANCI I HERCEGOVCI ZARAĐUJU NA MUCI DRUGIH NARODA

Ratni sukobi na Bliskom Istoku i Africi uzrokovali su da milioni ljudi iz tih područja napuste svoju domovinu, bježeći od ratnih strahota, ubijanja i krajnjeg siromaštva. Dio tih izbjeglica (ili migranata kako ih zovu u medijima), na svom putu u Evropu, ušao je i u našu zemlju. BH vlasti su ih dočekale potpuno nespremne, bez jasne strategije šta uraditi, mada izbjeglička kriza traje već nekoliko godina.

Masovan priliv izbjeglica na njihove granice, susjedne zemlje različito rješavaju.

Hrvatska policija puca na ljude sa djecom koji prelaze njihovu granicu, pljačka ih, izlaže torturi i mučenju, a nakon toga vraća u Bosnu i Hercegovinu.

Srbija se oslobađa izbjeglica koje uđu na njenu teritoriju preko Republike Srpske. Naime, vlast RS-a, u svom tradicionalno fašističkom stilu, jasno je rekla da neće dozvoliti ni jednom migrantu da ostane na njenoj teritoriji, ali će im dozvoliti da prođu preko njene teritorije do Federacije BiH.

Za razliku od njih, Federacija BiH prima izbjeglice, ali ih drži u sramotno neljudskim i nehumanim uslovima, pravdajući to svojom nespremnošću za njihov prihvat, mada izbjeglice već nekoliko godina hrle prema Evropi, tako da nema opravdanja za takav neljudski tretman. Najviše izbjeglica je u Unsko-sanskom Kantonu koji ne dobija skoro nikakvu pomoć od državnih, federalnih, niti iz drugih kantona.

Ratovi koji su proizveli najveću izbjegličku krizu od drugog svjetskog rata posljedica su vojnih intervencija koje su ranije izvršile NATO snage napadajući i uništavajući države Libiju i Afganistan, te vojne intervencije Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika na Irak.

Sirija je rasturena iznutra jer se protiv diktatora Asada pobunio dio sirijskog naroda. Od zapadnih sila su pobunjenici dobili toliku podršku i oružje da mogu ratovati, ali ne i pobijediti.

Ubijanje na ovim prostorima traje godinama, tamošnji narod gine i pati, a velike sile ostvaruju ogromne profite uzimajući im energetske i kulturne resurse i prodajući oružje lokalnim i stranim ubicama koji su postali gospodari života i sudbina na prostoru ovih država.

Osim velikih sila, masovna stradanja ovog dijela svijeta koriste i male države sa ovih prostora kao npr. Srbija i Hrvatska. One u zadnjih nekoliko godina bilježe značajan porast izvoza naoružanja i vojne opreme. 

Jedna od malih zemalja koja također zarađuje na krvi i patnji arapskog i drugih naroda tog dijela svijeta je i naša zemlja Bosna i Hercegovina.

Ovo se prije svega odnosi na Federaciju BiH koja je u prošloj 2017. godini izvezla oružja u vrijednosti 193 miliona KM, a Republika Srpska „samo“ 1 milion.

Glavna izvozna tržišta za oružje proizvedeno u našoj zemlji su SAD, Afganistan i Saudijska Arabija. Oružje prodajemo i Iraku, Turskoj, Izraelu... Sve ove zemlje su direktno uključene u ratove na Bliskom Istoku, koji su rezultirali milionima poginulih, osakaćenih, protjeranih i unesrećenih ljudi. Procjenjeno je da je u posljednjih nekoliko godina izvoz oružja iz BiH povećan za četiri puta.

Naša država je nedavno zaključila i višemilionski ugovor o prodaji oružja surovoj vojnoj hunti koja vlada u Egiptu i koja je po procjenama svjetskih međunarodnih organizacija u samo jednom danu ubila oko 1000 svojih građana, nenaoružanih demonstranata, jer su ovi tražili da se poštuju rezultati demokratskih izbora u njihovoj zemlji.

Politička organizacija Udar Ljevice se protivi sadašnjoj praksi prodaje naoružanja Bosne i Hercegovine vojnim huntama, kao i  zemljama koje su uključene u ratne sukobe i rade protiv svjetskog mira.

Proizvodi naše namjenske industrije tj. oružje proizvedeno u Bosni i Hercegovini, treba biti prodavano samo zemljama koje nisu članice vojnih saveza i koje duži vremenski period nisu provodile aktivnosti usmjerene protiv mira i stabilnosti u svijetu.

Ovakav stav je izraz naše želje da prioritet naše zemlje u međunarodnim odnosima, bude mir, solidarnost, humanost, pravednost, socijalna pravda i demokratske slobode, a ne ostvarivanje profita bosanskohercegovačkih privatnih i državnih firmi koji plaćaju ljudi van naše zemlje, svojim životima, mukom i stradanjem.

Zbog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH izgubila 3,5 milijarde KM

Kako ovih dana prenose bosanskohercegovački mediji, od početka primjene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji je Parlamentarna skupština BiH ratifikovala 2008. godine, zbog smanjenja i na kraju ukidanja carina na uvoz robe iz Evropske unije - Bosna i Hercegovina je do 31.12.2017. godine izgubila 3,5 MILIJARDI KM, koliko bi inkasirala da je u tom periodu naplaćivala carine na uvezenu robu iz Evropske unije.

Recimo, 2008. godine, kada se na uvoz robe iz EU plaćala carina, naša zemlja je po tom osnovu prikupila 651 milion KM, a već sljedeće, kada je počela primjena Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, svega 346 miliona KM. Iz godine u godinu prihodi od carina su padali, a očekivano, najmanje je prikupljeno u 2013. godini, kada su u potpunosti ukinute carine, i to svega 216 miliona KM.

Treba naglasiti da cijene uvezenih proizvoda iz Evropske unije nisu zbog toga padale, već su ostale uglavnom na istom nivou. Cijene su ostale na istom nivou jer je teret oporezivanja sa evropskih kompanija prebačen na naše građane i to putem PDV-a koji je uveden 2006. godine.

Ukidanje carina, koje postoje da bi se punio budžet i štitila domaća proizvodnja, pratila je i propast cijelih grana privrede koje se nisu mogle nositi sa velikom količinom neocarinjene uvozne robe. S druge strane, izvoz većine naših proizvoda u Evropsku uniju je bio onemogućen od strane Evropske unije koja je to pravdala neispunjavanjem standarda naših proizvođača. Ukratko, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju je bio debakl za našu zemlju, koji je nanio ogromnu štetu bh privredi, a donio veliki profit kompanijama iz Evropske unije.

Kada napravite neku štetu logično je da za prouzročenu štetu i odgovarate. Stoga se nameće pitanje - Pošto je utvrđeno da je potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina za 9 godina pretrpjela štetu u visini od 3,5 milijarde KM, zar ne bi neko trebao da odgovara za tu štetu? Pogotovo kada je vrlo lako utvrditi ko je kriv.

Kriv je naravno onaj ko je potpisao kobni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i onaj ko je taj Sporazum odobrio. A potpisao ga je 16.06.2008. tadašnji Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić (SNSD)  u prisustvu predsjedavajućeg predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i ministra vanjskih poslova Svena Alkalaja (Stranka za BiH), a odobrila ga je jednoglasno Parlamentarna skupština BiH u oktobru iste godine, sa 39 glasova ZA i nijednim protiv.

Odluka 39 parlamentaraca Bosne i Hercegovine da glasaju za ratifikaciju Sporazuma koštali su ovu zemlju, do sada, 3,5 milijarde KM.Umjesto da svaki od njih ponaosob plati oko 100 miliona KM da bi se nadoknadila šteta koju su počinili ili u suprotnom da budu osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, oni su i dalje nosioci visokih političkih dužnosti, a neke od njih poput Denisa Bećirovića iz SDP-a, Šefika Daferovića iz SDA i Jerke Ivankovića Lijanovića iz stranke Radom za boljitak, njihove stranke su čak kandidovale za člana Predsjedništva BiH na predstojećim izborima.

Evo spiska parlamentaraca koji su svojim glasanjem prouzrokovali štetu ovoj zemlji i njenim građanima u vrijednosti od najmanje 3,5 MILIJARDI KM (Ovdje ne računamo štetu zbog uništene domaće proizvodnje i ogromna sredstva koja se izdvajaju za kampanju “Kupujmo domaće”).

-          

      Bakir Izetbegović, Šefik Džaferović, Halid Genjac, Šemsudin Mehmedović, Sead Jamakosmaonović, Bajazit Jašarević, Lejla Klokić (SDA) i Salko Sokolović (Neovisni blok)

-         Denis Bećirović, Selim Bešlagić, Zlatko Lagumdžija, Mirjana Malić, Nermina Zaimović Uzunović (SDP)

-         Slavko Jovičić, Drago Kalabić, Željko Kuzmanović, Milica Marković, Lazar Prodanović, Vesna Šain, Milorad Živković (SNSD)

-          Ekrem Ajanović, Alajbegović Azra, Bahtić Sadik, Beriz Belkić, Azra Hadžiahmetović, Adem   Huskić, Remzija Kadrić, (Stranka za BiH)

-          Velimir Jukić, Niko Lozančić, Slavko Matić, Martin Raguž, Vinko Zorić (HDZ i HDZ 1990)

-           Momčilo Novaković, Mirko Okolić, Ljiljana Miličević (SDS)

-          Branko Dokić (PDP)

-          Rifat Dolić (DNZ BiH)

-          Sefer Halilović (BPS)

-          Jerko Ivanković Lijanović (Radom za boljitak)

Nažalost, ni sada, 10 godina poslije potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji je rasturio domaću privredu i nanio štetu budžetu naše zemlje 3,5 milijarde KM, nijedna parlamentarna politička stranka u BiH ne dovodi u pitanje ovaj Sporazum, te će Bosna i Hercegovina i njeni građani u budućnosti i dalje trpjeti ogromne štete, koje će plaćati milijardama KM.

Zašto se ne oporezuju zarade od dividendi

Poreska uprava F BiH je najavila da će u budućnosti svi prihodi građana dobijeni iz inostranstva biti oporezovani. Kako je navedeno, cilj Porezne uprave F BiH je poštivanje načela pravednosti prema svim poreznim obveznicima, što znači da će svi prihodi iz inostranstva, bez obzira na visinu, biti predmet obrade od strane Porezne uprave F BiH.

Odluka Porezne uprave F BiH da oporezuje doznake iz inostranstva naišla je na oštre reakcije bh dijaspore, pojedinih ekonomista, kao i ljudi koji putem računara obavljaju poslove van BiH za šta dobijaju novac iz inostranstva. To nije ništa čudno i takve reakcije su normalne. Ne znamo da se bilo koji porez na svijetu uveo, a da protiv njega nisu bili ljudi koji se njime oporezuju.

Ono što međutim nije normalno je činjenica da svi građani ove zemlje nisu u ravnopravnom položaju u pogledu oporezivanja, te da nije ispoštovano načelo pravednosti prema svim poreznim obveznicima, na koji se poziva Poreska uprava. Ovo načelo je prekršeno već samim Zakonom o porezu na dohodak F BiH.

Naime, našim zakonodavstvom je uređeno da se zarada tj. dohodak od dividendi (dio dobiti dioničkog društva koja se isplaćuje vlasnicima dionica) ne oporezuje niti u F BiH niti u RS-u, tako da je u našoj državi moguće da npr. načelnik Općine Kalesija od prihoda na dionice samo u 2015. godini zaradi 2.591,000 KM (prema informaciji Klixa), a da na taj prihod ne plati porez.
Za razliku od načelnika Opštine Kalesije ovu pogodnost neplaćanja poreza ne može koristiti nijedan radnik koji ostvari bruto plaću za mjesec dana rada. Njemu se od tog iznosa na razne dadžbine uzme oko 35 % .
Imajući u vidu činjenicu da su vlasnici dionica ljudi koji posjeduju kapital kojim kupuju te dionice, ovo je drastičan primjer nepravednog zakonodavstva koji oporezuje zaradu od rada, a ne oporezuje zaradu od kapitala. Ili da budemo jasniji - oporezuje se siromašniji sloj stanovništva koji radi, a ne oporezuje se bogati sloj koji ne radi.
Neoporezivanje prihoda od dionica se pravda potrebom da se stvori ambijent za vlasnike kapitala da investiraju u Bosni i Hercegovini, što će povoljno uticati na našu privredu.
Po istoj logici onda ne bi trebalo oporezivati ni plaće radnika, pa bi se na taj način privukla radna snaga koja odlazi u razvijenije zemlje što bi opet povoljno uticalo na našu privredu, ne bi trebalo oporezivati obrtnike pa bi se povećao obrt što bi opet povoljno uticalo na našu privredu, ne bi trebalo oporezivati doznake iz inostranstva pa bi više novca dolazilo u Bosnu i Hercegovinu što bi opet povoljno uticalo na našu privredu i sl...

Dakle, očito je da povoljan uticaj na privredu nije glavni razlog neoporezivanja zarade koju dobijaju vlasnici dionica. Ustvari pravi razlog ove očite porezne i socijalne nepravde, gdje su vlasnici dionica oslobođeni plaćanja poreza, je činjenica da vladajuća klasa piše i donosi zakone, a u Bosni i Hercegovini definitivno vladaju oni koji imaju kapital, a ne radnici, samostalni obrtnici ili ljudi koji zavise od doznaka rodbine iz inostranstva.
Zbog toga se načelo pravednosti u oporezivanju, koju navodi Poreska uprava, ipak ne odnosi na sve. 

Amerika štiti svoju privredu carinama na uvoz robe, zašto mi to ne radimo

Prema informacijama koje prenose mediji, Sjedinjene Američke Države su započele trgovinski rat sa Kinom, a nakon toga i sa Evropskom unijom. Naime, Amerika je uvela 25% zaštitnih carina na kinesku robu koja se prodaje u Americi i to u vrijednosti 50 milijardi godišnje. Ove mjere će uticati na povećanje cijena kineske robe koja se prodaje u Americi i dovesti u povoljniji položaj domaće kompanije na američkom tržištu, koje su do sada gubile bitku sa kineskim. SAD su uvele i carine na uvoz čelika i aluminija iz Evropske unije, Kanade i Meksika.

Sada se mi ovdje u BiH možemo zapitati, zašto Sjedinjene Američke Države - glavni zagovornik slobodne svjetske trgovine u kojoj nema carina na uvoz strane robe, sada postupa potpuno suprotno od svojih načela. Možemo se to s pravom zapitati, jer je Bosni i Hercegovini, koja je tek bila izašla iz rata, međunarodna zajednica na čelu sa SAD, sugerisala da otvori svoje granice za nesmetan i slobodan uvoz strane robe. Sugerisano je da će to biti korisno za našu privredu koja će zbog borbe sa stranom konkurencijom morati postati jača i efikasnija.

Svi znamo kako je to završilo. Bosanskohercegovačka privreda u oba entiteta je potpuno uništena, a ogroman domaći kapital, kojim su građani kupovali uvozne proizvode, nepovratno je otišao u strane zemlje i to najviše baš u one koje su tražile od Bosne i Hercegovine da otvori svoje granice za neometan uvoz robe i usluga, bez zaštitnih carina.

Jedan dio kapitala je ostao u zemlji, ali se on sada nalazi na računima, u nekretninama, dionicama i vrijednosnim obveznicama domaćih političara i njima bliskih ljudi, koji su pristali, a i dalje pristaju, da se domaća proizvodnja ne štiti zaštitnim carinama.

S obzirom da nemamo prilike čuti od naših žalosnih ekonomista, političara i domaćih medija, na koji način se može zaštititi domaća proizvodnja, lijepo je da možemo bar iz ovog poteza američkih vlasti vidjeti u praksi abecedu ekonomije, to jest - šta država radi kada njena privreda ili neka privredna grana ne može da se takmiči sa stranom konkurencijom, a ta država želi zaštititi domaću proizvodnju i radna mjesta. Kao što možemo vidjeti u ovom slučaju, država tada uvodi carine na uvoz strane robe i time povećava konkurentnost domaćih proizvođača na domaćem tržištu, a ujedno naplaćenim carinama puni budžet svoje države. To je radila socijalistička Jugoslavija za vrijeme Tita, a kako vidimo to sada radi i kapitalistička SAD, iz čega se vidi da to nema veze sa društveno-ekonomskim uređenjem, nego je to univerzalan način da se zaštiti domaća proizvodnja.

Možda se pitate, postoji li bar jedna bosanskohercegovačka stranka (nacionalna ili građanska) koja učestvuje na predstojećim Opštim izborima 2018, a da u svom programu navodi da će zaštititi domaću proizvodnju putem uvođenja carina na pojedine proizvode.

Da ne biste uzalud tražili, mi ćemo vam reći. NE POSTOJI NIJEDNA!

GRAĐANI TREBAJU DOBROVOLJNO PLAĆATI RTV TAKSU

Na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine koja je održana 30.05.2018. godine, zastupnici iz SDS-a su predložili da se ukine plaćanje RTV pretplate  i da se javni RTV servisi finansiraju iz budžeta, to jest: TV BiH iz budžeta Bosne i Hercegovine, FTV iz budžeta Federacije BiH, dok bi se RTRS finansirao iz budžeta Republike Srpske. Njihov prijedlog je otišao u parlamentarnu proceduru, a iz diskusija zastupnika može se zaključiti da su protiv ovog prijedloga bili zastupnici iz stranaka SNSD, SDA, SBB i HDZ-a.

Politička organizacija Udar Ljevice pozdravlja prijedlog SDS-a da se građani Bosne i Hercegovine oslobode plaćanja RTV pretplate koja iznosi mjesečno 7,5 KM jer je za mnoge naše ljude ovaj mjesečni iznos prevelik, pogotovo za nezaposlene, penzionere i slabo plaćene radnike u realnom sektoru, a broj ovakvih građana nije zanemarljiv.

Osim toga, nije problem samo u niskom životnom standardu mnogih građana naše zemlje. Postavlja se pitanje šta građani ove zemlje uopšte dobijaju plaćanjem mjesečne RTV pretplate i šta bi se desilo kada ne bi bili obavezni da je plaćaju?

Plaćanjem RTV pretplate građani dobijaju televizijski program javnih servisa koji se ne razlikuje od privatnih TV stanica, s tim da je lošijeg kvaliteta, a sačinjen je od domaćih repriza i jeftinog stranog programa, bez skoro ikakvih sportskih, zabavnih, te edukativnih sadržaja i emisija koje bi njegovale istoriju, tradiciju i kulturu ove zemlje i njenih naroda i bez programa koji bi uticao na poboljšanje međunacionalnih odnosa. Javni servisi BHT i FTV imaju još samo informativno-političku funkciju i služe da prenose vijesti dobijene od strane zapadnih korporativnih medija, te za svakodnevno propagiranje puta Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO. RTRS je posebna priča, jer se vodi i plaća kao javni servis, a u stvari je obično stranačko glasilo SNSD-a.

Ukoliko ne bi bili obavezni da plaćaju RTV pretplatu i kada bi im bilo ostavljeno da sami odluče da li će je plaćati, tada bi građani imali priliku pokazati koliko im zaista trebaju javni servisi u BiH, ovakvi kakvi su sada.

Može se desiti da mnogi građani u ovom trenutku ne bi htjeli plaćati pretplatu, smatrajući da im je 7,5 KM važnije od postojanja ovakvih javnih servisa. Šta bi se onda desilo sa javnim servisima?

Ništa. Oni bi i dalje postojali, s tim što bi morali smanjiti rasipanje novca i otpustiti višak zaposlenih, što im sada ne pada na pamet. Kvalitet programa se sigurno ne bi promijenio, jer gore i ne može biti. Smatramo da bi omogućavanjem svakom čovjeku da svojevoljno odluči da li će plaćati pretplatu, vremenom došlo i do poboljšanja programa, jer bi se kvalitetnim programom i objektivnim i potpunijim informisanjem građana povećali prihodi javnih servisa, zato što vrlo malo ljudi odbija platiti nešto što za njih ima vrijednost.

S druge strane, nastavljanjem nasilnog otimanja novca za plaćanje RTV takse, sigurno se neće poboljšati program javnih emitera, te će RTV pretplata ostati nepotreban namet od kojeg građani nemaju nikakve koristi. 

Zbog toga Politička organizacija UDAR LJEVICE podržava inicijativu zastupnika iz SDS-a da se ukine plaćanje RTV takse, s tim da smatramo da javni RTV servisi ne trebaju biti finansirani ni iz budžeta jer bi to bio opet namet na građane, samo u drugom obliku.

Udar Ljevice neće učestvovati u izbornoj farsi

Glavni odbor političke organizacije UDAR LJEVICE je na svojoj sjednici dana 18.05.2018. godine donio konačnu odluku da ova stranka neće izaći na opšte izbore koji će se održati  u oktobru 2018. godine.

Razlog za ovakvu odluku je odbijanje Parlamenta Bosne i Hercegovine da uvede moderne tehnologije u izborni proces koje bi doprinijele regularnosti izbora, te donošenje Odluke o raspisivanju izbora od strane Centralne izborne komisije BiH u situaciji kada se ne zna na koji način će se rezultati izbora implementirati.

Odbijanje Parlamenta Bosne i Hercegovine da donese propise kojima bi se smanjile mogućnosti izbornih krađa, jasna je poruka svim građanima ove zemlje da su izbori u Bosni i Hercegovini bili i da će ostati neregularni, te da rezultati izbora ne zavise od njihove volje, već od sposobnosti i organizovanosti stranaka da kradu njihove glasove. Građanima je time poručeno da mogu samo da žale zbog ukidanja bivšeg jednopartijskog sistema, jer taj sistem nije trošio ogromna budžetska sredstva svake druge godine za izbore koji su ovakvi kakvi jesu - obična farsa. 

Vrhunac besmisla izbornog sistema u Bosni i Hercegovini je raspisivanje izbora u situaciji kada se uopšte ne zna na koji način i da li će se uopšte moći implementirati izborni rezultati jer se vodeće stranke nisu mogle dogovoriti o izmjenama Izbornog zakona.

Zbog toga je politička organizacija UDAR LJEVICE odlučila da neće učestvovati na Opštim izborima 2018. godine, ali ni na slijedećim izborima, to jest sve dotle dok se ne uvedu moderne tehnologije i mehanizmi koji će spriječiti izborne krađe i omogućiti da rezultati izbora budu u skladu sa voljom građana,.

Do uvođenja novih tehnologija, politička organizacija UDAR LJEVICE postojeću vlast u Bosni i Hercegovini smatra nelegitimnom i uzurpatorskom, te nas njene odluke ubuduće ne obavezuju, pogotovo odluke koje se odnose na zaduživanje i rasprodaju imovine naše zemlje.

Mada neće učestvovati na parlamentarnim izborima politička organizacija UDAR LJEVICE će nastaviti i pojačati vanparlamentarnu borbu protiv nepravednog i potpuno neefikasnog liberalno-političkog i ekonomskog kapitalističkog sistema, za koji se nažalost zalažu sve vodeće političke partije u Bosni i Hercegovini.

Kupite knjigu VIDIMO SE U SLOBODNOJ BOSNI I HERCEGOVINI

Propast Sovjetskog Saveza početkom devedesetih godina prošlog vijeka i njegovog pogrešnog modela socijalizma, iskoristile su velike korporacije, finansijski i politički moćnici i njihovi mediji, da ubijede mase širom svijeta da je nemoguće stvoriti pravedno i humano društvo zasnovano na solidarnosti i potpunoj ekonomskoj i političkoj slobodi ljudi.

To im je u potpunosti uspjelo, tako da se liberalni kapitalizam koji je doživio potpuni krah krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina prošlog vijeka i čiji su zagovornici pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina bili samo mala grupa ekonomista na koju je većina drugih gledala sa prezirom, vratio na velika vrata kao ekonomska ideologija, a zatim i ekonomska dogma. Liberalizam je i pored svih svojih protivrječnosti i nedostataka nametnut kao ispravan sistem i uspio je da orobi skoro cijeli svijet omogućavajući manjini bogatih da steknu još veće enormno bogatstvo na račun većine. Što se tiče naše regije, to jest državica koje su nastale nakon raspada bivše Jugoslavije, ona je kompletno uvučena u liberalno-politički i ekonomski poredak. U skladu sa načelima liberalnog kapitalizma, pristupilo se masovnoj privatizaciji nekadašnjih društvenih preduzeća koje su prethodne generacije zajedno stvarale i razvijale svojim radom. Većina tih preduzeća je nakon toga propala. Kompletan finansijski sistem je prepušten stranim bankama. Ugovorima sa Evropskom unijom i MMF-om vlasti se obavezuju da neće pomagati domaću ekonomiju koja se skoro potpuno raspala.

Bivši premijer Malezije i tvorac “malezijskog privrednog čuda” Mohamed Mahatir je rekao da siromašne zemlje imaju samo dva izbora kada im se nameću pravila slobodnog tržišta i neoliberalne ekonomije. Prvi je da se ne pokore bogatim zemljama i da propadnu. Drugi je da se pokore i da propadnu.

Bosna i Hercegovina se definitivno opredijelila za drugi izbor.

Da li ipak postoji treći izbor, koji Mahatir nije spomenuo? Ima li načina da naše društvo ozdravi?

Ovi problemi i dileme, kao i mnoge stvari o kojima se ne govori u javnosti, obrađene su u knjizi “Vidimo se u slobodnoj Bosni i Hercegovini” autora Nedima Šakića - predsjednika stranke Udar Ljevice. 
U sarajevskim knjižarama Šahinpašić, Sarajevo Publishing i Buybook možete pronaći i kupiti ovu knjigu koja vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim ako vas zanima sadašnjost i budućnost zemlje u kojoj živite.

Ovu knjigu možete također naručiti i putem e-maila udarljevice@gmail.com 

Novogodišnje želje

Politička organizacija UDAR LJEVICE svim građanima Bosne i Hercegovine želi sretnu i bezbrižnu Novu 2018. godinu.

Prije svega, želimo da se u ovoj, kao i u prethodnim godinama, svi bavimo prvenstveno nacionalnim pitanjima, a da ne razmišljamo o drugim mnogo važnijim životnim problemima, jer kada bi o njima mislili poludili bi da smo normalni.

Želimo da napravimo mnogo kilometara autoputeva, pa da se, kada smo se tako strašno zadužili da ih napravimo, bar jednom ili čak dva-tri puta godišnje vozimo po njima.

Želimo da nam se smanje plate i pogoršaju uslovi rada, a samim tim i smanje izdvajanja za zdravstvo, obrazovanje, socijalnu politiku jer ćemo na taj način stvoriti “fleksibilan i povoljan poslovni ambijent” koji je uslov za privlačenje stranih investicija, bez čega nema razvoja naše privrede.

Želimo da nam djeca  prestanu odlaziti iz zemlje jer trebaju ostati da bi vraćali enormne dugove sa kamatama koje smo napravili da bi lijepo živjeli, računajući da će ih oni vraćati, a ne mi.

Želimo da popunimo upitnik Evropske unije kako bi stekli pravo da i u narednim decenijama popunjavamo još stotine takvih upitnika  koji će nas približavati članstvu u Evropskoj uniji.

Želimo da pristupimo NATO-u kao ravnopravan partner, pa da se i članovi našeg predsjedništva u idućoj godini uspiju rukovati sa predsjednikom USA, tako da se i mi možemo hvaliti kao Srbija čiji se predsjednik prošle godine rukovao sa njim nevjerovatnih  četiri puta, a da nam se ne dogodi da američki predsjednik tuče našeg ministra vanjskih poslova pred svima, kao što se to desilo punopravnom članu NATO-a Crnoj Gori, već ako ga tuče - da ga tuče nasamo kad niko ne gleda.

Onima koji su rođeni ranije - želimo da ih ne pati nostalgija za prošlim vremenima kada su živjeli u državi koja je zastupala ideje socijalne pravde i vodila nezavisnu miroljubivu politiku, te da se nikada ne sjete onoga što su ih pogrešno učili u toj državi - da je bolje biti čak i grob nego rob. Naprotiv - želimo da uvijek zadrže  robovski mentalitet jer će im tako biti lakše živjeti u sadašnjem vremenu.

I na kraju, naravno, da budemo zdravi, pogotovo jer nam ljekari i medicinske sestre odlaze, a ni sa medicinskim materijalom ne stojimo dobro!