Zašto se ne oporezuju zarade od dividendi

Poreska uprava F BiH je najavila da će u budućnosti svi prihodi građana dobijeni iz inostranstva biti oporezovani. Kako je navedeno, cilj Porezne uprave F BiH je poštivanje načela pravednosti prema svim poreznim obveznicima, što znači da će svi prihodi iz inostranstva, bez obzira na visinu, biti predmet obrade od strane Porezne uprave F BiH.

Odluka Porezne uprave F BiH da oporezuje doznake iz inostranstva naišla je na oštre reakcije bh dijaspore, pojedinih ekonomista, kao i ljudi koji putem računara obavljaju poslove van BiH za šta dobijaju novac iz inostranstva. To nije ništa čudno i takve reakcije su normalne. Ne znamo da se bilo koji porez na svijetu uveo, a da protiv njega nisu bili ljudi koji se njime oporezuju.

Ono što međutim nije normalno je činjenica da svi građani ove zemlje nisu u ravnopravnom položaju u pogledu oporezivanja, te da nije ispoštovano načelo pravednosti prema svim poreznim obveznicima, na koji se poziva Poreska uprava. Ovo načelo je prekršeno već samim Zakonom o porezu na dohodak F BiH.

Naime, našim zakonodavstvom je uređeno da se zarada tj. dohodak od dividendi (dio dobiti dioničkog društva koja se isplaćuje vlasnicima dionica) ne oporezuje niti u F BiH niti u RS-u, tako da je u našoj državi moguće da npr. načelnik Općine Kalesija od prihoda na dionice samo u 2015. godini zaradi 2.591,000 KM (prema informaciji Klixa), a da na taj prihod ne plati porez.
Za razliku od načelnika Opštine Kalesije ovu pogodnost neplaćanja poreza ne može koristiti nijedan radnik koji ostvari bruto plaću za mjesec dana rada. Njemu se od tog iznosa na razne dadžbine uzme oko 35 % .
Imajući u vidu činjenicu da su vlasnici dionica ljudi koji posjeduju kapital kojim kupuju te dionice, ovo je drastičan primjer nepravednog zakonodavstva koji oporezuje zaradu od rada, a ne oporezuje zaradu od kapitala. Ili da budemo jasniji - oporezuje se siromašniji sloj stanovništva koji radi, a ne oporezuje se bogati sloj koji ne radi.
Neoporezivanje prihoda od dionica se pravda potrebom da se stvori ambijent za vlasnike kapitala da investiraju u Bosni i Hercegovini, što će povoljno uticati na našu privredu.
Po istoj logici onda ne bi trebalo oporezivati ni plaće radnika, pa bi se na taj način privukla radna snaga koja odlazi u razvijenije zemlje što bi opet povoljno uticalo na našu privredu, ne bi trebalo oporezivati obrtnike pa bi se povećao obrt što bi opet povoljno uticalo na našu privredu, ne bi trebalo oporezivati doznake iz inostranstva pa bi više novca dolazilo u Bosnu i Hercegovinu što bi opet povoljno uticalo na našu privredu i sl...

Dakle, očito je da povoljan uticaj na privredu nije glavni razlog neoporezivanja zarade koju dobijaju vlasnici dionica. Ustvari pravi razlog ove očite porezne i socijalne nepravde, gdje su vlasnici dionica oslobođeni plaćanja poreza, je činjenica da vladajuća klasa piše i donosi zakone, a u Bosni i Hercegovini definitivno vladaju oni koji imaju kapital, a ne radnici, samostalni obrtnici ili ljudi koji zavise od doznaka rodbine iz inostranstva.
Zbog toga se načelo pravednosti u oporezivanju, koju navodi Poreska uprava, ipak ne odnosi na sve. 

Amerika štiti svoju privredu carinama na uvoz robe, zašto mi to ne radimo

Prema informacijama koje prenose mediji, Sjedinjene Američke Države su započele trgovinski rat sa Kinom, a nakon toga i sa Evropskom unijom. Naime, Amerika je uvela 25% zaštitnih carina na kinesku robu koja se prodaje u Americi i to u vrijednosti 50 milijardi godišnje. Ove mjere će uticati na povećanje cijena kineske robe koja se prodaje u Americi i dovesti u povoljniji položaj domaće kompanije na američkom tržištu, koje su do sada gubile bitku sa kineskim. SAD su uvele i carine na uvoz čelika i aluminija iz Evropske unije, Kanade i Meksika.

Sada se mi ovdje u BiH možemo zapitati, zašto Sjedinjene Američke Države - glavni zagovornik slobodne svjetske trgovine u kojoj nema carina na uvoz strane robe, sada postupa potpuno suprotno od svojih načela. Možemo se to s pravom zapitati, jer je Bosni i Hercegovini, koja je tek bila izašla iz rata, međunarodna zajednica na čelu sa SAD, sugerisala da otvori svoje granice za nesmetan i slobodan uvoz strane robe. Sugerisano je da će to biti korisno za našu privredu koja će zbog borbe sa stranom konkurencijom morati postati jača i efikasnija.

Svi znamo kako je to završilo. Bosanskohercegovačka privreda u oba entiteta je potpuno uništena, a ogroman domaći kapital, kojim su građani kupovali uvozne proizvode, nepovratno je otišao u strane zemlje i to najviše baš u one koje su tražile od Bosne i Hercegovine da otvori svoje granice za neometan uvoz robe i usluga, bez zaštitnih carina.

Jedan dio kapitala je ostao u zemlji, ali se on sada nalazi na računima, u nekretninama, dionicama i vrijednosnim obveznicama domaćih političara i njima bliskih ljudi, koji su pristali, a i dalje pristaju, da se domaća proizvodnja ne štiti zaštitnim carinama.

S obzirom da nemamo prilike čuti od naših žalosnih ekonomista, političara i domaćih medija, na koji način se može zaštititi domaća proizvodnja, lijepo je da možemo bar iz ovog poteza američkih vlasti vidjeti u praksi abecedu ekonomije, to jest - šta država radi kada njena privreda ili neka privredna grana ne može da se takmiči sa stranom konkurencijom, a ta država želi zaštititi domaću proizvodnju i radna mjesta. Kao što možemo vidjeti u ovom slučaju, država tada uvodi carine na uvoz strane robe i time povećava konkurentnost domaćih proizvođača na domaćem tržištu, a ujedno naplaćenim carinama puni budžet svoje države. To je radila socijalistička Jugoslavija za vrijeme Tita, a kako vidimo to sada radi i kapitalistička SAD, iz čega se vidi da to nema veze sa društveno-ekonomskim uređenjem, nego je to univerzalan način da se zaštiti domaća proizvodnja.

Možda se pitate, postoji li bar jedna bosanskohercegovačka stranka (nacionalna ili građanska) koja učestvuje na predstojećim Opštim izborima 2018, a da u svom programu navodi da će zaštititi domaću proizvodnju putem uvođenja carina na pojedine proizvode.

Da ne biste uzalud tražili, mi ćemo vam reći. NE POSTOJI NIJEDNA!