„Vidimo
se na trećem zasjedanju AVNOJ-a u oslobođenom Beogradu“ poručio je prisutnim
delegatima u Jajcu Josip Broz Tito na kraju II zasjedanja AVNOJ-a, prije tačno
72 godine. To obećanje je dato nekoliko mjeseci nakon velikih ljudskih i
materijalnih gubitaka koje su
partizanske jedinice pretrpjele na Neretvi i Sutjesci u teškim borbama koje su
vodile protiv njemačkog okupatora, ustaša, četnika i drugih domaćih izdajnika.
Međutim ovi gubici nisu pokolebali Tita i njegove jedinice da istraju u svojoj
borbi. Zbog toga je i uslijedila ovakva poruka delegatima.
Ono što
je tada poručio ostvarilo se! Treće zasjedanje AVNOJ-a održano je u oslobođenom
Beogradu. Njemački okupator je protjeran iz zemlje, a domaći izdajnici
poraženi. Uspostavljena je nova Jugoslavija. Bratska zajednica naroda i
narodnosti koji su u njoj zaista mirno i bratski živjeli sve do početka
devedesetih kada vlast bez ispaljenog metka preuzimaju one iste ideologije i
snage koje su bile poražene od strane partizana u drugom svjetskom ratu. Te
snage su konačno uspjele realizovati svoje davne planove. Uništili su svoju
zemlju, prouzrokovali njeno nestajanje i beskrajnu nesreću stanovništva.
Bosna
i Hercegovina je ostala kao zadnji dokaz da narodi na ovim prostorima mogu
lijepo živjeti jedni sa drugima. Zbog toga je surovo napadnuta, ali i pored
strašnih ljudskih i materijalnih razaranja, za razliku od Jugoslavije, uspjela
je da preživi. Međutim od lijepe, ponosne zemlje vedrog duha Bosna i
Hercegovina je postala duhovno osakaćena, ružna zemlja koja jedva preživljava.
Kao i
sve republike bivše Jugoslavije, to je sada zemlja čije vlasti i sve vodeće
političke partije slijepo slušaju naloge velikih sila i rade za interes krupnog
stranog kapitala i svoj lični interes. Vodeće političke partije u Bosni i
Hercegovini, kao i u drugim zemljama bivše Jugoslavije, bez imalo griže
savjesti, već 20 godina uništavaju svoju privredu i vode svoj narod u dužničko
ropstvo. Široka koalicija nacionalnih i tzv. lijevih stranaka složno brani slobodno
tržište, neoliberalni kapitalizam i globalizaciju koji bogate čini bogatijima,
a siromašne čine siromašnijima. Njihove stalne svađe nisu ideološke prirode! To
je samo borba oko raspodjele plijena.
Narod je
nakon rata naučen da su profit i ostvarenje materijalnih ciljeva jedine prave
vrijednosti i sreća u životu. Konzumerizam i glad za materijalnim dobrima je
postala osnova za ponašanje većine ljudi. Zbog toga, čak i ovakve kakve jesu, vlasti
i političke partije dobijaju podršku većine naroda u Bosni i Hercegovini.
Razlog za uključivanje pojedinca u bilo koju političku stranku nije ideologija i
njen program, već samo pogodnosti koje dobija ukoliko joj se priključi.
UDAR
LJEVICE smatra da je potpuno svejedno da li će naša djeca u budućnosti
mukotrpno i danonoćno raditi sa niskim nadnicama za Srbina, Hrvata ili
Bošnjaka. Nas ne interesuje da li će kapital i bogatstva naše zemlje odlaziti u
Rusiju, Tursku ili Evropsku uniju i da li ćemo biti sluge domacih, turskih,
ruskih ili evropskih kapitalista. Time neka se bave nacionalne stranke!
Nas ne
interesuje građanska Bosna i Hercegovina u kojoj će većina građana, ravnopravno
bez obzira na naciju rasu i vjeru, živjeti u siromaštvu i imati status modernih
robova. Za takvu Bosnu i Hercegovinu neka se zalažu vodeće stranke koje sebe
nazivaju strankama ljevice!
Ako
treba, PO UDAR LJEVICE će se sama boriti protiv svih snaga koje zastupaju
interese neoliberalnog kapitalizma, potčinjavanja i kolonizacije BiH. U toj borbi
mi možemo samo pobijediti ukoliko mase naroda stanu na našu stranu! Ali ukoliko
ne dobijemo pomoć i podršku naroda, ni tada ne možemo izgubiti. Jer poraz koji
se doživi u borbi za pravedne ciljeve i nije poraz.
Mi ćemo
biti poraženi samo ako napravimo kompromis sa fašistima, šovinistima i lažnim
ljevičarima. A to se nikada neće desiti!
I zato poslije
72 godine od zasjedanja u Jajcu sada MI glasno poručujemo svima: „Vidimo se u oslobođenom Sarajevu,
oslobođenoj Banja Luci, oslobođenom Mostaru... Vidimo se u oslobođenoj Bosni i
Hercegovini!“.
