Opšti izbori u BiH 2018 su došli i
prošli - kao i svaki drugi cirkus. Na izbore se kandidovalo 72 političke
stranke i 39 nezavisnih kandidata sa ekonomskim i društvenim programima koji su
nalik jedan drugom kao jaje jajetu, s tim da neki od njih imaju naglasak na
nacionalno, a drugi na građansko. Izborna retorika i izlaganja kandidata su
bila identična kao i svih proteklih godina i kretala se u strogo zadatim
okvirima koje je još prije mnogo godina propisala Evropska komisija, MMF,
Svjetska banka, USAID, OHR i druge međunarodne institucije koje diktiraju
uslove razvoja manje razvijenih zemalja u interesu bogatih zemalja čije
interese zastupaju.
Kao svi prethodni - i ovi izbori su bili
neregularni. Najveći krivac za to je Centralna izborna komisija koja provodi
izbore na potpuno isti način kao što se to radilo u 19. vijeku. Primitivan
sistem načina provođenja izbora i brojanja glasova omogućava velike izborne
krađe koje direktno utiču na rezultate izbora. Iz tog razloga, izbori nikada
nisu bili izraz volje građana nego uvijek pokazatelj novčane moći i
organizovanosti stranaka da animiraju svoje birače da glasaju za njih,
dobrovoljno ili iz straha za svoj položaj ili svojih najbližih, te sposobnosti
stranke da ukrade veći broj glasova u odnosu na ostale.
Stranke kandiduju članove biračkih
odbora, kojih na biračkom mjestu može biti od 3 do 5 - umjesto da članovi
odbora budu nezavisni članovi kojima bi tek neposredno prije izbora bila
određena mjesta na kojima će provoditi izbore. Centralna izborna komisija
nameće nerealno kratke rokove za brojanje glasova, sve se mora završiti
nekoliko sati nakon zatvaranja biračkih mjesta, tako da se brojanje glasova
obavlja na brzinu, što naravno povećava greške u brojanju i povećava mogućnost
za zloupotrebe. Birački spiskovi nisu ažurirani te se na njima nalaze ljudi
koji nisu živi, što omogućava drugima da glasaju umjesto njih. Npr. tragično
nastradali mladi navijač FK Sarajevo Vedran Puljić ne živi samo u srcima svojih
drugova sa tribina, nego također i na biračkom spisku Centralne izborne
komisije, što je utvrđeno na biračkom mjestu u OŠ “Mehmed beg Kapetanović
-Ljubušak” u Sarajevu gdje je to primijetila njegova majka.
“Koalicija pod lupom” je objavila da će
njenih 4000 posmatrača biti na oko 70% biračkih mjesta da bi pratili provođenje
izbora. Na taj način EU i USAID, koji finansiraju rad ove Koalicije sastavljene
od nekoliko nevladinih organizacija, kod građana Bosne i Hercegovine stvaraju
pogrešno uvjerenje da se postupak izbora prati i da je tako obezbjeđena kolika
tolika regularnost - što je potpuna iluzija.
U stvarnosti, sistem glasanja i brojanja
glasova je tako osmišljen da posmatrači sa svojim ovlaštenjima ne mogu
primijetiti izborne prevare, te uglavnom tokom izbora služe kao “ikebane” što
zna svako ko je nekad kao posmatrač učestvovao na izborima. Posmatrači ove
koalicije su uglavnom učenici i studenti, na brzinu edukovani, koji su na dan
izbora proveli na biračkim mjestima 24 sata bez pauze, bez obezbijeđene
ishrane, a sve to za 57 KM iz kojih moraju platiti troškove mobitela koje imaju
tokom slanja poruka i razgovora sa centrima Koalicije. Tih zarađenih 50 KM, za
24 sata neprekidnog rada, što iznosi 2 KM za sat, napaćena i ponižena omladina
iz nepoznatih razloga ne može naplatiti odmah, nego tek nakon najmanje mjesec
dana. Na taj način omladina se
nemilosrdno eksploatiše, njihov uticaj na rezultate izbora je nikakav, a
čelnici "Koalicije pod lupom" odlično zarađuju tako da jedino za njih
postojanje ove Koalicije ima smisla.
Zbog svih nepravilnosti i nelogičnosti
vezanih za Opšte izbore u BiH, čiji smo samo djelić spomenuli u ovom tekstu,
neophodno je konačno uvesti elektronsko glasanje u Bosni i Hercegovini. One
političke snage u Parlamentarnoj skupštini BiH koje odbijaju uvesti moderne
tehnologije u cilju sprečavanja izbornih krađa, treba sankcionisati oduzimanjem
zastupničkih mandata koje su ionako stekli krađom glasova.
Međutim, jedina osoba koja bi to mogla
učiniti, jer ima te ovlasti, Visoki predstavnik u BiH, to neće nikada uraditi
jer je postavljen od međunarodne zajednice da zastupa interese stranog kapitala
u Bosni i Hercegovini, a ne da se bavi, za njegove nalogodavce nebitnim
stvarima, kao što su demokratija i slobodni izbori u BiH.
