Dana 06.02.2015.godine, novinska agencija Al Jazeera je
prenijela informaciju da se navršilo 7 godina od zatočenja Abu Hamze u Imigracionom
centru Lukavica jer ga BH vlasti smatraju prijetnjom po nacionalnu sigurnost.
Razloge zbog kojih ga smatraju nacionalnom opasnošću nikada nisu naveli.
Na pitanje reportera Al Jazeera da li smatra da je Abu
Hamza povezan sa terorističkim grupama, Dragan Mektić - direktor Službe za
poslove sa strancima je odgovorio: "Jeste, jeste, jeste. Apsolutno. Imamo
dovoljno takvih vrsta podataka i mi ne moramo sad takvu osobu pustiti da uđe u
krivično djelo, da nastupe određene posljedice, pa da ga mi onda kažnjavamo. I
ja kažem, mi preduzimamo jednu vrstu preventivne zaštite ove države, ljudi i
imovine". Iz Službe za poslove sa strancima kažu kako će Abu Hamza tu
ostati sve dok ne pronađu treću zemlju koja će ga prihvatiti, javlja Al
Jazeerin reporter.
Al Jazeera je objavila ovu informaciju i podsjetila ravnodušnu
BH javnost na činjenicu da je jedan čovjek u njihovoj državi zatočen 7 godina
bez optužnice i suđenja jer bi nekad možda mogao počiniti krivično djelo.
Banjalučki dnevni list „Nezavisne novine“ je jedina visokotiražna novina u BiH
koja je prenijela ovu informaciju.
Ipak UDAR LJEVICE smatra da je adresa na koju se novinar Al
Jaseere obratio pogrešna. Ne treba pitati Dragana Mektića zašto se država BiH
iživljava nad Abu Hamzom i njegovom porodicom. To treba pitati zastupnike u
Parlamentarnoj skupštini BiH koji su jednoglasno donijeli izmjene Zakona o
kretanju i boravku stanaca i azilu (tačnije njegov član 102. stav 6.) što je
zakonski omogućilo vlastima BiH da mogu doživotno držati u zatvoru stranog
državljanina samo zbog pretpostavke da bi on mogao nekad učiniti krivično
djelo.
Ti zastupnici su: Krstan Simić, Staša Košarac, Petar Kunić,
Saša Bursać, Boško Tomić, Lazar Prodanović, Dušanka Majkić, Slavko Jovičić
Slavuj, Drago Kalabić, Milorad Živković (SNSD), Saša Magazinović, Anto Domazet,
Mirza Kušljugić, Nermina Zaimović Uzunović, Nermina Ćemalović, Danijela
Martinović, Hasan Bećirović, Mehmed Bradarić, Krunoslav Vrdoljak (SDP), Sulejman
Tihić, Asim Sarajlić, Šemsudin Mehmedović, Šefik Džaferović, Amir Fazlić, Zijad
Jagodić, Senad Šepić (SDA), Dragan Čović, Borjana Krišto, Mato Franjičević,
Niko Lozančić, Dragan Vrankić (HDZ BiH), Darko Babalj, Vesna Krstović Spremo
(SDS) Adnan Bašić, Mirsad Đugum, Ismeta Dervoz, Emir Kabil (SBB), Zvonko
Jurišić, Stjepan Krešić (HSP BiH), Azra Hadžiahmetović, Beriz Belkić (Stranka
za BiH), Martin Raguž, Božo Ljubić (HDZ 1990) Dragutin
Rodić (DNS). Njih bi trebalo pitati (osim dvojice sa ovog spiska koji su
umrli) kako se osjećaju zbog strašne nepravde prema jednom čovjeku i njegovoj
porodici koju su lično prouzrokovali donošenjem nepravednog zakona koji to
omogućava. Da li ikad pomisle na to, dok lagodno i lijepo žive u slobodi, bez
ikakve odgovornosti, primajući ogromnu nezasluženu platu. Možda se ljudi koji
izvršavaju nepravedne zakone, poput Dragana Mektića i njemu sličnih, mogu
pravdati da su radili u skladu sa postojećim zakonom, ali je sigurno da ljudi
koji donose nepravedne zakone nemaju za to nikakvo opravdanje.
Trebalo bi pitati i žalosno pravosuđe BiH, kako je moguće da se
strani državljanin ocijeni kao nacionalna opasnost i radi toga izgoni iz Bosne
i Hercegovine, a u toj državi živi pet članova njegove uže porodice koji su
njeni državljani. Dali je Sud BiH ikad čuo za osnovno ljudsko pravo - pravo na porodični život?!
Trebalo bi pitati i građane Bosne i Hercegovine, imaju li pravo
da se mire sa nepravednim zakonima svoje zemlje i da ne traže njihovo ukidanje?!
UDAR LJEVICE smatra da nemamo pravo na to!
