Da li je Abraham Linkoln mislio na nas

“Neke ljude možes lagati neko vrijeme, neke ljude možeš lagati sve vrijeme, ali sve ljude ne možeš lagati sve vrijeme” rekao je Abraham Linkoln.

Ova slavna misao legendarnog američkog predsjednika ozbiljno je dovedena u pitanje u Bosni i Hercegovini.

Naime, u našoj zemlji, već preko dvadeset godina, tačnije od kraja rata - pa sve do danas, predstavnici međunarodnih političkih i finansijskih institucija, svi glavni bosanskohercegovački mediji, sve političke stranke, nevladine organizacije, vjerske zajednice i ogromna većina domaćih intelektualaca i ekonomista, uspješno lažu narode ove zemlje da je Evropska unija njihov veliki prijatelj koji ulaže velike napore da od BiH napravi stabilnu i prosperitetnu zemlju i da joj uopšte nije cilj da narodi u ovoj zemlji budu u stalnoj neslozi, zadužuju se, rasprodaju svoja bogatstva i pretvore se u jeftinu radnu snagu koja će raditi za strane korporacije.

Vrlo često možete čuti građane kako se pitaju zašto naši veliki prijatelji - međunarodna zajednica i Evropska unija - ne mogu da natjeraju naše političare da rade kako treba. Vidimo na televiziji da nas vole, ali…

U trenutku kada smo bili sigurni da je Linkolnova teorija iz prve rečenice ovog teksta netačna ili da se možda odnosi na sve ljude osim na Bosance i Hercegovce, desio se Zakon o akcizama.

Naime, Parlamentarna skupština BiH je usvojila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama BiH, kojim je predviđeno povećanje cijena goriva.

Cestarina će se prema usvojenom Zakonu o akcizama u BiH plaćati za 0,15 KM po litru tečnog naftnog plina više, što će s PDV-om iznositi 0,18 KM po litru. To znači da će građani za punjenje rezervoara koji naprimjer prima 50 litara goriva plaćati 9-10 KM više nego do sada. Ovo će dovesti do poskupljenja većine proizvoda i usluga u našoj zemlji, što će uticati na značajan pad standarda stanovništva i još više otežati poslovanje domaćih privrednih subjekata.

Jedinu korist od donošenja izmjena Zakona o akcizama ima Evropska unija (EU) i njena Banka za obnovu i razvoj (EBRD), Međunarodni monetarni fond (MMF) i vladajuće stranke u BiH (SLUGE STRANOG KAPITALA).

Naime, ovim Zakonom će se EBRD-u obezbijediti vraćanje kredita kojim će se Bosna i Hercegovina enormno zadužiti za autoputnu infrastrukturu koja je planirana da se izgradi u Bosni i Hercegovini.

Mada se u našim medijima izgradnja dugog autoputa predstavlja kao odlična investicija za budućnost, od koje će već naši praunuci početi da ubiru prve plodove, ustvari,  od njegove izgradnje korist će sada i ubuduće imati zemlje Evropske unije, zbog lakšeg prijevoza svojih roba i izvlačenja naših sirovina.

Kamate koje se moraju platiti donijeće zaradu evropskim finansijskim moćnicima, a autoputnu mrežu će graditi evropske kompanije koje će tom prilikom ostvariti ogromne profite. Nešto mrvica dobiće i privatne domaće kompanije bliske vladajućim bosanskohercegovačkim strankama.

Sav taj profit će se ostvariti iz džepova građana BiH.

Jasno videći štetu koja će nastati za Bosnu i Hercegovinu usvajanjem izmjena Zakona o akcizama, većina zastupnika nije bila spremna da rizikuje i glasa za donošenje ovakvog Zakona.

Tada je Evropska unija i njen predstavnik u našoj zemlji Vigemark pokazala mišiće i obezbijedila većinu u Parlamentu BiH koja je glasala protiv interesa svog naroda, a u interesu stranog kapitala. Za ovaj zakon glasala su 22 zastupnika, a 20 ih je bilo protiv.

Za zakon su glasali stranke SDA, SBB, SNSD, HDZ BiH i HDZ 1990, dok su protiv njega glasali zastupnici Saveza za promjene iz Republike Srpske, SDP-a, Demokratske fronte, A-SDA, BPS-a i Nezavisnog bloka.

Za izmjene zakona su glasali: Diana Zelenika, Predrag Kožul, Nikola Lovrinović, Miroslav Milovanović, Lazar Prodanović, Milica Marković, Monika Tomić, Fehim Škaljić, Mirsad Isaković, Damir Arnaut, Mirsad Đonlagić, Šemsudin Mehmedović, Safer Demirović, Šefik Džaferović, Amir Fazlić, Nermina Kapetanović, Staša Košarac, Borjana Krišto, Dušanka Majkić, Hazim Rančić, Asim Sarajlić i Nikola Špirić.

Ova imena treba zapamtiti. Možda nam nekad budu zatrebala…

Jedino što ohrabruje u ovom crnilu je činjenica da su maske konačno počele padati. Po prvi put – čelni ljudi pojedinih političkih stranaka, prije svega Pokreta za promjene iz Republike Srpske i u nešto blažem obliku Nezavisnog bloka iz Federacije BiH, optužile su Evropsku uniju za njihovu anti-bosankohercegovačku politiku i namjerno urušavanje njene ekonomije koja dovodi Bosnu i Hercegovinu u položaj kolonije. Evropska unija je od strane pojedinih domaćih stranaka, možda po prvi put, označena kao neko ko radi protiv ekonomskih interesa ove zemlje.

Možda po prvi put u ovoj zemlji pojavila se nada da je Abraham Linkoln imao u  vidu, čak i nas, kada je izgovorio svoju čuvenu rečenicu!