SRETAN PRAZNIK

Referendumska sapunica

Na žalost ljudi koji ne vole gledati sapunice i brinu ih stvarni životni problemi, ali i na radost velikog dijela stanovnika ove zemlje koji uživaju već 20 godina u besmislenim epizodama kojima nema kraja - politička sapunica u Bosni i Hercegovini  se nastavlja!

U najnovijoj epizodi ove sapunice, pripreman je i održan referendum u Republici Srpskoj na kojem su se građani koji žive u RS-u izjasnili da li su za to da 09. Januar bude dan ovog entiteta.

Zaplet u ovoj epizodi  BH političke sapunice počeo je zahtjevom Ustavnom sudu BiH člana predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića (koji u ovoj sapunici glumi branitelja Bosne i Hercegovine) da se obilježavanje 09. Januara kao dana RS-a proglasi neustavnim jer vrijeđa osjećaje pripadnika nesrpske nacionalnosti koji žive u tom entitetu.

Interesantno je da Bakir Izetbegović nikada nije tražio da se Republika Srpska prestane zaduživati i rasprodavati državnu imovinu na njenoj teritoriji. Nikada nije tražio da vlasti Republike Srpske zaštite i pomognu poljoprivrednike i druge domaće proizvođače u RS-u koji ne mogu prodati svoje proizvode niti na domaćem ni na stranom tržištu. Nikada nije tražio da se prestane urušavati kvalitet obrazovanja u Republici Srpskoj. Nikada se nije brinuo zbog masovnog odlaska mladih i stručnih ljudi iz RS-a. Nikada nije zahtjevao da se zaustavi propadanje zdravstvenog sistema u ovom entitetu, a kamoli da se poboljša. Uspostavljanje normalnog i modernog želježničkog saobraćaja u tom entitetu je za njega očito nebitno itd itd... Zbog izostajanja bilo kakve reakcije po ovim pitanjima možemo zaključiti da Bakir Izetbegović smatra da sve navedeno uopšte ne smeta pripadnicima nesrpskih naroda koji žive u RS-u. Po njemu, njima jedino smeta  što se u tom entitetu slavi 9. Januar - dan kada je 1992. godine proglašena srpska vlast na teritoriji koja je tada bila pod vlašću SDS-a.

Dalji zaplet u ovoj epizodi je odgovor Milorada Dodika koji u ovoj sapunici glumi branitelja Republike Srpske. Poslije presude Ustavnog suda o neligitimnosti obilježavanja 09. Januara kao dana RS-a, Dodik je odlučio da provede referendum na kojem će se građani ovog entiteta izjasniti  da li žele da taj datum i dalje ostane Dan RS-a.  On to radi iz razloga što je Dan RS-a jedino što je ostalo od tog entiteta, koji je za 10 godina njegove vlasti potpuno devastiran i rasprodat.  

Nakon ovakve Dodikove odluke „branitelj BiH“ Bakir Izetbegović, plejada bošnjačkih političara, intelektualaca i medija koji glume da brane Bosnu i Hercegovinu, objasnili su narodu da je ovaj referendum „probni balon“ za otcjepljenje RS-a od Bosne i Hercegovine, te su uspjeli ovom besmislenom referendumu - dati smisao!

Međunarodna zajednica  u ovoj sapunici glumi prijatelja Bosne i Hercegovine i glumi da joj uopšte nije cilj da narodi u ovoj zemlji budu u stalnoj neslozi i da zabavljeni svojom mržnjom i neslogom rasprodaju svoja bogatstva i pretvore se u jeftinu radnu snagu koja će raditi za strane korporacije. Međunarodna zajednica i u ovoj epizodi BH političke sapunice, kao i u bezbroj prijašnjih, sa zabrinutošću prati situaciju u BiH.

U STVARNOM ŽIVOTU referendum se raspisuje u slučajevima kada vlast donosi političke i ekonomske odluke koje mogu imati značajne posljedice /nabolje ili nagore/ na život stanovnika na koje se ta odluka odnosi. Raspisujući referendum  vlast  na taj način sa sebe skida odgovornost i građani je kasnije ne mogu kriviti za štetne posljedice koje su nastale.

U skladu s tim, da bi izbjegle odgovornost za ogromne štete koje su nanijeli građanima BiH, za vlasti u BiH bi bilo dobro i pametno da su prethodno provele referendume sa ovim pitanjima:

-          Da li se slažete da se društvena imovina u BiH prenese u državno vlasništvo i da se nakon toga obezvrijedi i rasproda tj. privatizuje?

-        Da li se slažete da Bosna i Hercegovina pristupi Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i da kao njena članica otvori svoje granice za neometan uvoz strane robe, pa i one koje imamo u dovoljnim količinama, što će imati za posljedicu uništenje domaće privrede?

-        Da li se slažete da se budžet države umjesto oporezivanjem strane robe puni putem PDV-a tj. preko leđa građana i to sa nediferenciranom stopom oporezivanja, što znači da se luksuzna roba oporezuje u istoj mjeri kao i lijekovi, hljeb, ulje...?

-         Da li ste za to da platni promet u Bosni i Hercegovini umjesto Službe društvenog knjigovodstva  preuzmu strane banke?

-          Da li ste za to da se vlasti u BiH konstatno zadužuju i na taj način krpi budžetske rupe?

-          Da li ste zato da penzioner ima minimalnu penziju oko 300 KM, a zastupnik u parlamentu minimalnu platu oko 4000 KM....

     

    Moglo bi se nabrojati još dosta odluka vlasti u ovoj zemlji  koje su imale katastrofalne posljedice za društveno-ekonomski sistem u BiH. Pošto prije donošenja tih odluka nisu bili raspisivani referendumi  - odgovornost za te odluke snose samo oni koji su ih donijeli! Zbog toga, kada bi se ljudi u Bosni i Hercegovini odlučili baviti pravim životnim problemima i prestali plaćati gledanje BH političke sapunice koja ih beskrajno mnogo košta, tada bi njeni glumci tj. politički moćnici koji su zloupotrijebili povjerenje naroda, morali polagati račun zbog svojih katastrofalnih odluka koje su naše društvo i ekonomiju dovele do propasti!

Sumnjamo da bi tada iko od njih bio pitan zašto je obilježavao ili nije obilježavao praznike!

Inkvizicija u Bosni i Hercegovini

Rok koji je Islamska zajednica BiH dala za zatvaranje svih  paradžemata i njihovo uključivanje u njen pravni okvir, istekao je 29.02.2016.godine. Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić je tada javno poručio: „Oni koji nemaju saglasnost Islamske zajednice u BiH i nisu u njenom pravnom okviru, bit će tretirani od strane sigurnosnih organa i kažnjeni“.

Prije isteka roka, Islamskoj vjerskoj zajednici BiH je, povodom njene odluke, da se zatvore svi džemati tj. zajednice muslimana koji ne osjećaju Islamsku vjersku zajednicu svojom, upućeno otvoreno pismo kojeg su potpisali Izet Hodžić, Mirza Arapčić, Emir Čengić i Bajro Kaljiković, predstavljajući se kao „Koordinacija nezavisnih džemata“. Oni su zatražili od Islamske zajednice da im se dozvoli da obave razgovor sa reisom ul-ulemom Mustafom Kavazovićem. Uslijedio je odgovor Islamske zajednice – nema nikakvih pregovora, paradžemati moraju biti zatvoreni. Poručeno je da Islamska zajednica neće i ne smije šutjeti i preći preko nakane da islam i muslimani u BiH budu uvučeni u monstruozni projekt ISIL-a. Navedeno je da je Amir Selimović, pripadnik ISIL-a koji je uputio prijetnju smrću reisu Kavazoviću i njegovim sljedbenicima produkt ovih paradžemata.

 Koordinacija nezavisnih džemata se ogradila od izjave Amira Selimovića, navela je da nema nikakve veze sa tom osobom, te da se protivi odlasku naših državljana na sirijsko ratište. Međutim ove izjave nisu bile dovoljne da reis primi njihovu delegaciju, te zbog toga ovakav sastanak nikada nije ni održan.

PO UDAR LJEVICE primjećuje da je Koordinacija nezavisnih džemata, za razliku od IVZ, bila za pregovore, te nije postavila nikakve uslove da bi razgovarala sa reisom Kavazovićem. A mogla je!

Mogla je npr. tražiti da se Islamska zajednica u BiH ogradi od svojih članova i svojih sponzora koji su opljačkali ovu zemlju, uništili njenu privredu, zadužili i nastavljaju zaduživati njena buduća pokoljenja uzimajući kredite od stranih banaka uz kamate koje su i po islamu i hrišćanstvu grijeh.

Odlučan stav Islamske vjerske zajednice u BiH da se zatvore džemati koji nisu u njenom sastavu i podrška koja im je pri tome obećana od strane ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića, rezultirala je još jednim gaženjem osnovnog ljudskog prava od strane države BiH – prava na slobodu vjeroispovjesti.

Naime, kako su pojedini internet portali objavili, Federalna uprava za inspekcijske poslove je zajedno sa pripadnicima Federalnog MUP-a obišla džemat u Ošvama koji nije u sastavu Islamske vjerske zajednice i izdala rješenje da pripadnici ovog džemata više ne mogu klanjati u objektima u kojim su do sada klanjali jer su se samoinicijativno odvojili od Islamske zajednice BiH. Nakon Ošvi, inspektori će narednih dana nastaviti da provjeravaju još 30 paradžemata u Federaciji BiH, koji su odbili da se priključe Islamskoj zajednici i oni će, kako najavljuju iz Federalne inspekcije, biti zatvoreni.

- U Zakonu o slobodi vjere i pravnog položaja vjerskih zajednica BiH jasno je regulisano pitanje obavljanja vjerskih obreda. Mi svoj posao radimo u skladu sa zakonom - poručio je Edin Čengić, iz Federalne uprave za inspekcije (ne sumnjamo da Federalna uprava za inspekcijske poslove i F MUP rade u skladu sa zakonom i to nekim inkvizitorskim iz srednjeg vijeka – prim. Udar Ljevice). On kaže da ne zna tačno koliko će ove aktivnosti trajati, ali je sigurno da će biti nastavljene.......

Ukidanje džemata koji ne priznaju reisa Kavazovića za vrhovnog poglavara navodi na logičko pitanje! Da li će država BiH na zahtjev katoličke i pravoslavne crkve ubuduće zabraniti rad Jehovinih svjedoka, sljedbenika Crkve Isusove, Adventista, Protestanata i svih drugih hrišćanskih pravaca u Bosni i Hercegovini za koje znamo da ne priznaju papu ili srpskog pravoslavnog patrijarha!? Ukidanjem i zatvaranjem džemata koji nisu u okviru Islamske vjerske zajednice definitivno se vraćamo u mrak srednjeg vijeka kada u Evropi nije postojala vjerska tolerancija (osim u Bosni) i kada se različitosti u religijskom mišljenju nisu tolerisale već su bile silom gušene. Ni vlasti BiH, a ni Islamska vjerska zajednica, nisu dali apsolutno nikakav dokaz da se u ovim džematima obavljaju aktivnosti koji su usmjereni protiv javne sigurnosti i slobode stanovnika ove zemlje.

Zatvaranje ovih džemata je nastavak pogrešne politike kompletnog društva BiH prema dijelu populacije čija je interpretacija Islama drugačija od shvatanja Islama većine stanovništva u Bosni i Hercegovini. Umjesto da se sa ovom populacijom vodi otvoreni dijalog, da im se pristupi dobronamjerno i omogući da se uklope u društvo, prema njima se od strane države uvijek primjenjuje samo surova sila. Sjetimo se policijskih predstava u vidu upada specijalnih policijskih snaga u naselje u Maoči kada nije pronađeno ništa što inkriminiše bilo koga iz ove zajednice. Za ove nasilne upade i kako se ispostavilo bezrazložno uznemiravanje  državljana ove zemlje niko nije odgovarao. Preventivno držanje u zatočenju Abu Hamze koje je trajalo čak sedam ipo godina, zabrana nošenja marama muslimankama na sudu BiH, proglašenje Dana žalosti nakon groznog terorističkog napada u Francuskoj a izostajanje značajnije sućuti na stradanje stotina hiljada muslimana širom svijeta, natjecanje novinara ko će više ocrniti i demonizirati izdvojene muslimanske zajednice u BiH, diskriminacija njihovih članova prilikom zapošljavanja itd... sve navodi na pomisao da je nekom u interesu da se ova populacija ljudi totalno izdvoji iz društva i da se što više radikalizuje. 

Da budemo jasniji - u Bosni i Hercegovini se realizuje ono što se radi u cijelom svijetu tj. namjerno se stvara osjećaj ugroženosti kod dijela muslimana da se bi se isti što više radikalizovali i postali teroristi. Masovno stvaranje terorista u svijetu je potrebno da bi uvijek bilo terorizma jer bez terorista nema ni rata protiv terorizma, a mnogi borci protiv terorizma izuzetno dobro zarađuju u tom ratu, u ratu koji traje već 15 godina i kome nema niti može biti kraja!

Nadamo se da će pripadnici džemata u BiH koji ne pripadaju Islamskoj vjerskoj zajednici BiH biti svjesni ove činjenice. Oni ne smiju ići na ruku onima koji bi željeli i čine sve da dođe do nasilne reakcije nekih muslimanskih pojedinaca ili grupa. Jer ono što bi najviše željeli oni koji stoje iza zatvaranja nezavisnih džemata u BiH jeste upravo to - da dođe do nasilne reakcije članova ovih džemata ili njihovih simpatizera, kako bi to koristili kao izgovor za dalje kršenje ljudskih prava i ograničavanje sloboda stanovništva u Bosni i Hercegovini pod isprikom borbe protiv terorizma.

O Islamskoj vjerskoj zajednici

Činom otvorene vjerske netolerancije prema ljudima koji ne žele da pripadaju njihovoj organizaciji, Islamska vjerska zajednica BiH je promijenila svoju politiku nijemog posmatrača svih negativnosti u našem društvu i postala institucija koja aktivno podstiče i daje podršku državi BiH u kršenju osnovnih ljudskih prava svojih građana.

Zbog toga pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine da prestanu finansijski pomagati Islamsku vjersku zajednicu u Bosni i Hercegovini, sve dok ova institucija ne prestane podsticati i podržavati državne organe u kršenju osnovnog ljudskog prava - prava na slobodu vjeroispovjesti!

Na kraju citiramo dio teksta kolumniste Tvrtka Milovića koji je objavljen 14.05.2016.godina na portalu Dnevnik.ba:
„Pravi problem nije što se Islamska zajednica bori protiv nepostojećeg neprijatelja (kako čudno za vjersku zajednicu...). Problem je što se država stavila u funkciju vjerske zajednice!

Paradžemat kao pravno tijelo ne postoji. Njega je kao problem identificirala Islamska Zajednica. Paradžemati ne krše ni jedan zakon. Ljudi se okupljaju po privatnim objektima i mole se kako im se moli. Onda na snagu stupa država koja im to onemogućava! Iz Federalne uprave za inspekcijske poslove (!?) su rekli da kontrolu vrše nad „objektima koji služe za obrede pojedinaca koji su se samoinicijativno odvojili od IZ“.

Šta briga FU ZIP tko se odvojio od IZ BIH!? I kako se to neko odvoji od IZ BIH? Ako sutra neki član Islamske zajednice, recimo Mustafa Cerić, kaže da se odvaja od IZ BiH, hoće li mu FU ZIP „doći u kontrolu objekta“? I o kakvim obredima FU ZIP govori?  Da budemo precizni – koji su to zakon prekršili oni „koji su se odvojili od IZ“? Iz jučerašnje akcije državnih inkvizitora jasno je da se radilo po nalogu Islamske zajednice. Povod je odbijanje potpisivanja „Protokola Islamskoj zajednici“. Zbog toga je Islamska zajednica očito pokrenula i FU ZIP, i MUP i OSA-u! 

Besmisao jučerašnje akcije postao je potpun nakon što je FU ZIP obavio „kontrolu rada privatnog mesdžida“! Otkud sad privatni mesdžid? Je li prijavljen u sudu? Ima li ID broj i račun u banci? Naravno da nema. Kako onda inspekcija može obavljati kontrolu rada nečega što ne postoji i ništa ne radi. Ili su možda, uz asistenciju policije, vršili nadzor nad molitvom pa onda stručno zaključili da se radi o nepravilnoj molitvi i sve skupa zatvorili!?

Država BiH očito ima problema sa razumijevanjem svoje uloge. Dakle, država BiH je tu da zaštiti osnovna ljudska i građanska prava. Jedno od tih prava je pravo na propovjedanje vjere, na iskazivanje misli i mišljenja. Kako će pojedinac moliti i gdje će se moliti, za državu je bitno samo onog trenutka kada je to pravo ugroženo. A država BiH, umjesto da to pravo štiti, ona ga krši! Da stvar bude gora, sekularna država BiH je stavila svoje institucije u službu vjerske zajednice, koja proganja one koji su se od nje „odvojili“.

Činjenica da pojedinci ne priznaju IZ BIH, i da stvaraju vlastite vjerske institucije sasvim je normalna pojava u svakoj religiji. Kršćanstvo je ovaj proces prošlo stotinjak puta, Islam također nekoliko puta. Još nije zabilježeno da su institucije sekularne države pokušavale onemogućiti formiranje novih religijskih zajednica koja ne priznaju zvanična tumačenja vjere.

Na osnovu svega, jasno je da država obavlja posao za koji, ne samo da nije ovlaštena, nego direktno krši Katalog osnovnih prava propisanih Ustavom BiH. Zbog toga bi „odvojeni“ trebali tražiti svoja prava na sudu, i tužiti „paradržavu“.

Tanka je granica kada će neka vjerska zajednica vaše ponašanje proglasiti obredom, vas proglasiti odvojenim, a vašu kuću ilegalnim objektom. I onda vam na vrata poslati FU ZIP, FUP ili OSA-u.“

Zaustaviti privatizaciju i zaduživanje BiH

Federalna vlada dala je saglasnost na Program rada Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine s Planom privatizacije za 2016. godinu. Prilikom izrade ovog programa Agencija se rukovodila Reformskom agendom za Bosnu i Hercegovinu za period 2015.-2018. godina, Akcionim planom za njenu realizaciju, te Zaključkom Vlade Federacije BiH od 18.6.2015. godine. U Plan privatizacije preduzeća za 2016. godinu uključeno je šest od osam preduzeća.  To su Bosnalijek d.d. Sarajevo, Energopetrol d.d. Sarajevo, Energoinvest d.d. Sarajevo, Aluminij d.d. Mostar, Fabrika duhana Sarajevo d.d. Sarajevo, Sarajevo osiguranje d.d. Sarajevo, Energoinvest Comet d.d. Sarajevo i ArcelorMittal d.o.o. Zenica. Na osnovu Reformske agende Planom privatizacije za 2016. godinu predviđena je i priprema za prodaju dijela kapitala telekom operatera, odnosno priprema za eventualnu privatizaciju BH Telecoma d.d. Sarajevo i HT d.d. Mostar.

Rukovodeći se gore navedenim planom Vlade F BiH, da nastavi privatizaciju državnih preduzeća i onih u kojima ima vlasničkog udjela, dana 20.03.2016.godine, u sali Šahovskog kluba Bosna u Sarajevu, održana je otvorena javna tribina na kojoj su analizirani rezultati provedene privatizacije u Bosni i Hercegovini i njena zaduženost. Tribinu je organizovala politička organizacija UDAR LJEVICE, a prisustvovali su joj doktori ekonomskih nauka - Stiepo Andrijić, bivši predsjednik Upravnog odbora Agencije za privatizaciju F BiH (do 2000.godine) i Aleksa Milojević - predsjednik stranke SNAGA NARODA i direktor Ekonomskog instituta iz Bijeljine, predstavnici neformalne grupe Vijeće građana u Bosni i Hercegovini koja je nastala nakon februarskih protesta u BiH 2014.godine, te drugi građani.

Svi učesnici tribine su se složili da je postojeći način privatizacije, koji je nametnut od strane međunarodne zajednice, imao katastrofalne posljedice za privredu Bosne i Hercegovine. Privatizovana preduzeća su propala, a ona koja su još uvijek u vlasništvu države (i koja su ranije imala znatnu vrijednost) namjerno se obezvrijeđuju da bi mogla biti privatizovana onda kada njihova cijena bude dovoljno niska za njihove kupce. Dinamika zaduživanja je svake godine sve veća, a kreditnim zaduženjima vlasti u BiH čuvaju trenutni socijalni mir i uzimaju dobar dio novca za svoje potrebe i potrebe svojih stranaka.

Vlasti u Bosni i Hercegovini, na svim nivoima, upornim nastavljanjem privatizacije i sve većim zaduživanjem, bezobzirno vode sve građane ove zemlje u dužničko ropstvo ostavljajući im samo njihovu golu radnu snagu.

Zbog toga su zahtjevi učesnika ove tribine:

• ODMAH staviti van snage zakone o privatizaciji u BiH 

• ODMAH zaustaviti  privatizaciju domaćih preduzeća.  

• ODMAH izmijeniti Zakon o zaduživanju Bosne i Hercegovine i HITNO donijeti nove zakone o zaduživanju na svim nivoima vlasti u BiH, kojima bi bilo dozvoljeno javno zaduživanje samo u slučaju elementarnih nepogoda, epidemija i drugih većih katastrofa koje bi eventualno zadesile našu zemlju.

Mi ovo tražimo jer se ne možemo pomiriti sa činjenicom da svojim potomcima ostavimo samo dugove i njihovu golu radnu snagu. Mi želimo našoj djeci sačuvati ovo što imamo (i nešto više od toga), spasiti ih dužničkog ropstva, te im stvoriti ambijent u kojem će moći svojim poštenim radom, međusobnom solidarnošću i empatijom da žive u zdravom društvu slobodnih i sigurnih ljudi.

Svjesni smo da zaključci sa ovog skupa, na kojem je prisustvovalo dvadesetak građana, dva doktora ekonomskih nauka i dvije vanparlamentarne stranke, neće imati efekta te da će vlasti BH nastaviti privatizaciju (pljačku) domaćih resursa i zaduživanje građana ove zemlje, ne mareći što će to vrlo brzo imati za posljedicu potpuni krah našeg društva, pretvaranje Bosne i Hercegovine u koloniju, a njene građane pretvoriti u robove poput radnika koji rade u siromašnim azijskim i afričkim zemljama ili kao što su to bili evropski radnici u 19. vijeku za vrijeme liberalnog kapitalizma koji se sada lažno predstavlja kao jedina moguća ekonomska opcija, a njegove kobne rezultate iz prošlosti niko ne spominje.

Zbog toga pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine:

Pomozite nam u našoj borbi i zajedno sa nama zaustavite prodaju i pljačku naše društvene imovine tj. privatizaciju kako se to oficijelno naziva. Zaustavite dalje zaduživanje ove zemlje i njenih građana! Nemojte biti pasivni i ne čekajte da neko drugi popravi situaciju! To možemo samo svi zajedno! Iz tog razloga, javite nam se na e-mail udarljevice@gmail.com ili br. telefona 062 666-997.

Ako nam se javite to neće značiti da podržavate UDAR LJEVICE. Vi i nakon toga možete ostati politički neovisni ili članovi i simpatizeri drugih partija. Ali apelujemo na vas da se složno okupimo oko zajedničkog cilja – ukidanja postojećih zakona o privatizaciji i zakona o zaduživanju.

S obzirom da je cijela BiH u istoj situaciji, što se tiče građana iz Republike Srpske, oni se mogu javiti nama, ali i na e-mail stranke SNAGA NARODA (čije je sjedište u RS-u)  snaga.naroda14@gmail.com ili broj telefona 055/240-421.

Privreda Bosne i Hercegovine pred kolapsom

Reformska Agenda je strategija za izlazak iz krize Bosne i Hercegovine koju su izradili MMF, Svjetska banka i Evropska Unija a realizuju je vlasti Bosne i Hercegovine.

Možda zbog žestine medijske kampanje koja veliča Reformsku Agendu ne dajući dovoljno prostora da se o njoj kritički raspravlja, ili zbog očaja ljudi ove zemlje kojima je potrebna bilo kakva slamka nade za bolji život, Reformska Agenda se i pored svih propasti ranijih strategija za izlaz iz krize, u našoj javnosti shvaća kao niz mjera poslije kojih će doći period lijepog i sigurnog života. 
Ono što bi trebalo brinuti građane je da su sve ranije strategije izlaska iz krize i razvoja BiH napravile iste međunarodne institucije koje su sada napravile i Reformsku Agendu, a provode je iste političke snage koje su i prije provodile te strategije. Sve te strategije su rezultirale propadanjem naše privrede, zaduživanjem i padom životnog standarda.

Zbog toga ćemo u nastavku teksta dati kratki izvod iz nedavno objavljenje knjige dugogodišnjeg profesora Ekonomskog fakulteta Nikole Grabovca u kojoj je dat osvrt na prethodne strategije međunarodne zajednice, njihovu realizaciju i rezultate.

Izvod iz knjige „ PRIVREDA BOSNE I HERCEGOVINE PRED KOLAPSOM“ prof.dr. Nikola Grabovac

ULOGA SVJETSKE BANKE NA OBNOVI PRIVREDE BiH
Po završetku rata 1995. godine, obnovu i razvoj privrede u BiH na sebe je preuzela Svjetska banka (WB). 
Svjetska banka, uz ostale međunarodne financijske i druge institucije kao i domaće eksperte, 1996. godine izradila je ekonomsku strategiju pod nazivom "Koncept male, otvorene, efikasne tržišne ekonomije". Sam naslov strategije djelovao je vrlo pozitivno i ohrabrujuće za BiH... 
Proces realizacije ove strategije trajao je tri godine, od 1996. do 1999. godine. U tom periodu Svjetska banka u BiH osnovala je veliki broj ureda za implementaciju međunarodne pomoći i kredita, konsultantskih institucija, tijela za koordinaciju, mikrokreditnih organizacija i drugih nevladinih organizacija. Veliki dio međunarodne pomoći odlazi na financiranje ovih institucija, plaćanje konsultantskih usluga, na plaće, seminare, studije i razne provizije. 
U tom periodu vladala je apsolutna opredijeljenost prema privatnom sektoru, a kreditiranje državnih poduzeća bilo je zabranjeno, tako da su obim proizvodnje i zaposlenost padali iz dana u dan. Po svaku cijenu je forsirana privatizacija, koja je tada od pojedinih ekonomskih stručnjaka ocijenjena kao pogrešna, ali su oni napadani, kritikovani i udaljeni sa odgovornih funkcija. Takođe, bilo je zabranjeno ikakvo miješanje državnih organa u privredu i, ne daj Bože, kakva pomoć ili kreditiranje državnih poduzeća, u to vrijeme sposobnih za pokretanje proizvodnje i zapošljavanje. Kasnije će se to pokazati kao svjesno i namjerno uništenje privrede BiH. 
Ostvareni rezultati bili su više nego poražavajući. U suštini, Svjetska banka, i njeni sateliti, uključujući i domaće "eksperte" jedno je mislila, drugo pisala a treće radila. 
Osnovni rezultati ove strategije katastrofalni su za BiH. 
Nakon tri godine realizacije prve ekonomske strategije ostvaren je prvi dio tajnog plana Svjetske banke (WB) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) o ekonomskom uništenju BiH u četiri koraka...
Nakon beskorisno potrošenih sredstava iz paketa pomoći međunarodne zajednice, kao i činjenice da su grantovi (bespovratna pomoć BiH) potrošeni, a ciljevi nisu ni blizu ostvareni, Svjetska banka nameće novu ekonomsku strategiju za BiH 1999. godine pod nazivom "Koncept samoodržive ekonomije".  
Rezultati ove ekonomske strategije su nastavak rezultata prve ekonomske strategije tj. rezultati su poražavajući: 

• konačno su uništene sve državne firme koje su mogle pokrenuti obnovu i razvoj ekonomije BiH; 
• privatizacija (da ne kažem pljačka) se i dalje nastavlja, i privatizirana poduzeća ne pokreću proizvodnju nego je, naprotiv, smanjuju, otpuštaju radnike i povećavaju socijalne probleme; 
• broj zaposlenih opada; 
• uvoz se povećava, a time i trgovinski deficit; 
• poljoprivredna proizvodnja se smanjuje radi nelojalnog uvoza i nepodsticanja domaće poljoprivredne proizvodnje; 
• siromaštvo se povećava, a socijalno stanje stanovništva se naglo pogoršava. 
• I zamajavanje po drugoj ekonomskoj strategiji traje tri godine, od 1999. do 2002. 

Svjetska banka 2002. godine pristupa trećoj ekonomskoj strategiji u BiH, koja nosi naslov "Razvojna strategija BiH - PRSP (Borba protiv siromaštva)". 
Ova nova strategija je u cijelosti pokazala sve zablude o ekonomskoj obnovi BiH, promašajima, pogrešno definiranim problemima i ne selektivno odabranim ciljevima...( ) 
Sam naziv ove strategije ističe značaj borbe protiv siromaštva, čime se indirektno priznaju dosadašnji neuspjesi, i umjesto razvojnog koncepta - imamo koncept borbe protiv siromaštva. 
Umjesto politike razvoja koji će unaprijed spriječiti siromaštvo, autori prihvataju poraz i u prvi plan ističu siromaštvo i borbu protiv siromaštva, odnosno gladi u BiH. Siromaštvo je posljedica ekonomskog stanja, a ne uzrok. Zato je potrebno liječiti uzrok kao prevenciju siromaštva. 
Platni deficit najbolje pokazuje stanje u jednoj državi i ukazuje da iz godine u godinu više uvozimo nego što izvozimo. Uvoze se razni proizvodi (krompir, mlijeko, voda, luk, salata, paradajz i sl.) koji se mogu proizvoditi u BiH i zaposliti domaći proizvođači. Međutim, naš proizvođač je nezaposlen, a za uvoz dajemo ogromna devizna sredstva. 
BiH nema dovoljno roba za izvoz jer je nivo proizvodnje mali, a posebno zabrinjava veliki uvoz poljoprivrednih proizvoda i prehrambenih roba što razarajuće djeluje na poljoprivredu BiH i povećava siromaštvo. 
U toku 2002. godine održane su brojne rasprave o ovoj strategiji. U BiH je održano 110 okruglih stolova u skoro svim općinama, ali su održane brojne rasprave i u inostranstvu (Helsinki, Finska; Baden, Austrija; Beograd, Srbija; Podgorica, Crna Gora; Bratislava, Slovačka itd). Sve troškove snosila je BiH, a korist od toga nije nikakva. Svjetska banka je u razne timove koji su radili ovu strategiju uključila i platila oko 70 naših "eksperata". 
Svjetska banka je nastojala da pokaže veliku ozbiljnost i napore u izradi ove ekonomske strategije, ponašala se po Šekspirovom modelu - mnogo buke ni oko čega. Već tada su bili svjesni da je to samo parada za javnost, dok je suština sasvim suprotna, sa ciljem uništenja gospodarstva i povećanja siromaštva, a time i gladi. 
Na temelju brojnih kritika na ovu strategiju, pristupilo se izradi druge verzije iste strategije koja se pojavila 2003. godine. Vijeće ministara BiH ovu je strategiju usvojilo početkom 2004. godine. 
Suštinski i konceptualno, promjena u drugoj verziji u odnosu na prvu nije bilo. 
Analiza ostvarenja ove strategije nije javno izvršena, ali su rezultati evidentni - siromaštvo je povećano nakon njene sprovedbe. Autor ovog teksta tada je u mnogim medijima ukazao na loše strane strategije i predvidio njen neuspjeh, ukazujući da ćemo u BiH nakon realizacije ove strategije biti još siromašniji i da će se nova strategija morati nazvati Strategija borbe protiv gladi. 

Svjetska banka nastavlja sa "ublehama" o privrednom razvoju BiH. Nova strategija (četvrta po redu) iz 2004. godine nosi naslov "Srednjoročno razvojna strategija BiH 2004-2007 godine (PRSP)". 
Nastavlja se lakrdija vezana za ekonomski razvoj BiH u režiji Svjetske banke. U međuvremenu je formirana nova Direkcija za ekonomsko planiranje BiH. Mijenjaju se svirači, ali muzika ostaje ista. 
Navedena Direkcija sačinjava novu ekonomsku strategiju za period 2004-2007 godina. Ponovo se postavljaju ciljevi koji na prvi pogled izgledaju korektni i prihvatljivi, ali suština je sasvim suprotna - i dalje se želi uništiti ekonomija BiH. 

ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA NA PRIMJERU BiH
Četiri koraka do prokletstva predstavljaju primjer kako su tajni planovi primijenjeni i već realizirani u BiH. 
Prof. dr. JOSEPH STIGLITZ je javno i otvoreno ukazao kako Svjetska banka (WB) i Međunarodni monetarni fond (MMF) u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire, uništavaju domaću proizvodnju, povećavaju nezaposlenost i siromaštvo. 
Ko je prof. dr. Joseph Stiglitz? On je profesor na američkim univerzitetima, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, bio je savjetnik predsjednika Billa Clintona i predsjednik Svjetske banke. Jedan od najvećih stručnjaka i autoriteta u svjetskoj ekonomskoj misli, a radeći na najvišim državnim ekonomsko-financijskim institucijama upoznat je sa redovnim, a i tajnim planovima međunarodnih financijskih institucija. 
Savjest mu nije dozvolila da dalje šuti i javno je objavio kako međunarodne financijske institucije, kao hobotnice i pijavice, svjesno uništavaju državu kojoj navodno pomažu. 
Članak je objavljen pod naslovom Četiri koraka do prokletstva u časopisu The Observer još 2001. godine. U tom članku nobelovac J. Stiglitz ukazuje na perfidno smišljen scenario koji u prvi plan stavlja korist za državu gdje se sprovodi, a u suštini ima namjeru ekonomski i politički uništiti tu državu - izazvati nezadovoljstvo stanovništva, pokrenuti socijalne nemire, ukinuti uspješne firme, povećati nezaposlenost i siromaštvo. 
Taj tajni plan uništenja jedne tranzicijske ili siromašne države sprovodi se samo u četiri koraka, a ta četiri koraka dovode do prokletstva te države i njenih stanovnika. 

a) Prvi korak: PRIVATIZACIJA 
Odmah treba pristupiti privatizaciji. Ona treba biti nejasna, zbunjujuća i bez pozitivnih tendencija, sa ciljem ukidanja proizvodnje otpuštanjem radnika i socijalnim nemirima. 
Zašto im to treba? Ovo im treba kako bi bez domaće proizvodnje i domaćih proizvoda povećali uvoz iz bogatih i razvijenih država. Na primjeru BiH, a i mnogih drugih država, to se već i ostvaruje. O ovom problemu su već javno  pisali i ukazivali na propuste privatizacije poznati prof. dr. Dragoljub Stojanov,  prof. dr. Stijepo Andrijić kao i prof. dr. Nikola Grabovac. Odmah su i po brzom  postupku na razne načine kompromitovani, smijenjeni i udaljeni iz ekonomskog  i javnog života BiH. Time je poručeno svima kako će proći ako budu mislili svojom glavom i u korist BiH. Većina ostalih iz akademsko-profesorskog kadra je ponizno prihvatila poruku - bolje je slušati, biti po strani događaja i sačuvati svoje radno mjesto, te dobiti mali honorar za neko stručno, ali ne i naučno pisanje koje im poruči WB ili MMF. 
WB i MMF uspijevaju to putem svojih poltrona u BiH sprovesti, a posljedica takve privatizacije je već svima vidljiva i jasna. Proizvodnja je pala, radnici su ostali bez posla, nemaju plaće, sve su više i siromašni i gladni. 
Formalno još nije završena privatizacija elektroprivrede, telekoma, šuma, vode, energije i slično. Kažem da nije formalno završena privatizacija ovih velikih državnih sistema, ali suštinski je već obavljena. Kako? Mi smo se kod MMF-a toliko zadužili da oni samo čekaju pogodan trenutak da zaustave naše daljnje kreditiranje i punjenje budžeta, i uslove nam kome ćemo i po kojoj cijeni prodati pojedine državne resurse da bismo vratili dugove ili da bi nas i dalje kreditirali. 

b) Drugi korak: LIBERALIZACIJA 
Ovaj korak se odnosi na liberalizaciju tržišnog kapitala. Sve naše banke su za male pare privatizirane od stranih banaka. Investicijski kapital nema ograničenja jer slobodno može ući ali i izaći iz države. Kako nobelovac Stiglitz kaže, pljačkaški kapital ulazi u zemlju - žrtvu, prvenstveno radi špekulacije i izvlačenja profita kroz visoke kamatne stope. Te visoke kamatne stope poskupljuju domaću proizvodnju i sustavno razaraju poljoprivrednu i drugu proizvodnju. 

c) Treći korak: TRŽIŠNO ODREĐIVANJE 
Treći korak je uvođenje sistema da tržište određuje cijene. To je perfidno prikrivanje i lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i komunalnih usluga. Međutim, to se ne odnosi na dizanje plaća i penzija. Time se ruši ionako nizak životni standard stanovništva, te podižu troškovi već posrnuloj privredi. Hrana poskupljuje, od čega najveću korist imaju proizvođači hrane iz bogatih zemalja jer je naša poljoprivredna proizvodnja već uništena. 

d) Četvrti korak: MMF -ov ZAHTJEV 
Nakon tri koraka do prokletstva slijedi posljednji - četvrti korak. Ekonomija zemlje je bačena na koljena i nalazi se pred općim kolapsom, što je bio početni cilj WB-a i MMF-a. Citiram nobelovca Stiglitza: "U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje (države koja je žrtva) zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava vatru i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira". 
Osnovne karakteristike pomoći WB-a i MMF-a su: 

• da rade u tajnosti i bez cilja da se stvarno pomogne državi; 
• planovi su bez ikakve humanosti, sa ciljem što gore to bolje za MMF i WB;
• pronaći domaće institucije i pojedince koji će za pristojnu plaću biti eksponirani i podržati realizaciju ovih planova; 
• u većini država gdje su ovi planovi realizirani stanje se naglo pogoršalo (Argentina, Bolivija, Malezija, Indonezija, itd). 

Svaki građanin u BiH može sam ocijeniti i uvjeriti se u realnost prolaska BiH kroz ovaj proces - put od četiri koraka do prokletstva. 

Svjesnu ili nesvjesnu podršku realizaciji ovog programa MMF-a i WB-a u BiH daju: 

• Centralna banka BiH,
• Agencija za bankarstvo,
• Financijska policija, 
• niz profesora iz oblasti ekonomije i financija. 

Da je prof. Stiglitz u pravu potvrđuje kanadska autorica Naomi Klein u dosta poznatoj i popularnoj knjizi Doktrina šoka - uspon razarajućeg kapitalizma, gdje je opisan i argumentiran uspon razarajućeg kapitalizma....( )

Dakle, polazeći od stavova jednog od najpoznatijih ekonomista u našoj zemlji profesora Nikole Grabovca i američkog ekonomiste nobelovca Stiglitza, možemo reći da je Bosna i Hercegovina došla pred četvrti krug prokletstva nakon kojeg nema povratka i spasa za jedno društvo. Postavlja se pitanje - postoji li iko ko može spriječiti da uđemo u četvrti krug prokletstva? 
Odgovor je - Postoji! Ali to nisu postojeće političke stranke niti neke organizacije ili pojedinci...
Ovo mogu spriječiti jedino građani Bosne i Hercegovine, pod uslovom da budu jedinstveni bez obzira na vjeru i naciju i da pametno, hrabro i istrajno ustanu u odbranu Bosne i Hercegovine, a samim tim i svakog naroda koji živi u njoj. 
Oni moraju biti svjesni i konačno shvatiti da su Bosna i Hercegovina i svi njeni narodi, bez izuzetka, napadnuti od strane krupnog stranog kapitala i domaćih izdajnika koji rade za njegov i svoj interes, pri tom se pretvarajući da se bore za očuvanje Bosne i Hercegovine ili Republike Srpske ili svog naroda.
Ako građani i narodi u Bosni i Hercegovini to ne shvate i ako se ODMAH svim snagama odlučno i složno ne odupru ekonomskom i političkom porobljavanju ove države, ako se ne pobune protiv daljeg zaduživanja i privatizacije domaćih preduzeća od vitalnog značaja, ako ne traže potpunu izmjenu postojećeg sistema obrazovanja, ako ne učine sve što je u njihovoj moći da zaštite i pomognu domaću privredu na cijeloj teritoriji BiH, već umjesto toga nastave trošiti energiju na međusobne svađe i opstrukcije a lične interese stavljati ispred interesa društva, onda ćemo VRLO BRZO svi zajedno ući u zadnji krug prokletstva iz kojeg više neće biti izlaza, a buduće generacije će nas s pravom pamtiti samo po zlu i ni po čemu dobrom!