Međunarodni monetarni fond (MMF) i Evropska unija su napisali reformsku AGENDU
i ponudile je BH političarima koji su je bezuslovno prihvatili. Naime, da bi
ostali još neko vrijeme na vlasti, izabranim državnim funkcionerima je bio neophodan
kredit od MMF-a i pristali su na sve uslove da bi ga
dobili. Računica je jednostavna! Sadašnje vlasti će potrošiti kredit, a poslije
će ga drugi vraćati sa debelim kamatama.
Kako je i obećala svojim nalogodavcima, Vlada F BiH je odmah krenula u provođenje
AGENDE. Njeno provođenje Vlada F BiH je apsurdno započela udarcem na prava radnika
- koji su najmanje krivi za propast BH privrede. Udarac je izvršen novim
Zakonom o radu F BiH. Umjesto da se udari od glave krenulo se od repa!
Prije usvajanja pomenutog Zakona kratko je trajala medijska kampanja tokom
koje su nam premijer Novalić, te neki od armije ekonomskih analitičara (kojih po
našoj slobodnoj procjeni ima otprilike trojica po glavi stanovnika) pokušali
objasniti da je BH privreda potpuno uništena zbog toga što su radnici u BiH
imali veća prava nego u drugim banana državama, kojima naša zemlja realno pripada.
Po njihovim ekspertskim stavovima,
spas za našu državu predstavlja donošenje novog Zakona o radu kojim će
se radnicima konačno stati u kraj i ograničiti njihove privilegije koje su
glavne kočnice razvoja domaće privrede.
Međutim, problem ove teorije
je da domaća privreda - jeste potpuno uništena - ali ne zbog privilegija
radnika.
NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA JER VLASTI BiH NIKADA NISU ŠTITILE DOMAĆU
PROIZVODNJU! Naprotiv! Nova „demokratska“ vlast je prihvatila slobodno tržište, cijelo vrijeme zastupajući
interese stranog kapitala. Granice su širom otvorene za uvoz stranih roba i
usluga, što guši domaće firme koje u takvoj situaciji ne mogu plasirati svoje
proizvode na BH tržištu u dovoljnoj mjeri da bi opstale, a druge države, poput
Evropske Unije, ne dozvoljavaju našim firmama plasman proizvoda na njihovo
tržište pravdajući to neispunjavanjem evropskih standarda od strane naših
proizvođača.
Pa zašto onda zaštita domaće
proizvodnje nije predmet reformske Agende?
NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA
ZBOG PRIVATIZACIJE DRŽAVNIH PREDUZEĆA, za šta su opet odgovorne vlasti u BiH. Prvo su 1995.godine
nelegalno oteli imovinu građana BiH pretvorivši društvenu svojinu u državnu.
Time su sebi omogućili da nesmetano prodaju tuđu imovinu, dakle imovinu svojih
građana. Privatizaciju državnih preduzeća su proveli brzo i nepravilno nakon
čega su mnoga BH preduzeća propala jer su ih kupili stranački podobni i nekompetentni
ljudi koji su izvukli njihov kapital i upropastili ih.
Pa zašto onda zaustavljanje privatizacije nije predmet reformske Agende? Naprotiv, prema Agendi rješenje za BH krizu
je opet privatizacija i to jedinih preostalih domaćih visokoprofitabilnih
preduzeća - BH Telecoma i Elektroprivrede.
NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA
JER JE BH VLAST PRIVATIZIRALA BANKE I UKINULA ZAVOD ZA PLATNI PROMET što za rezultat ima da novčanim tokovima sada
upravljaju strani bankari i zarađuju ogromne pare od kamatnih stopa od kredita
koje daju privrednicima, državi i građanima ove zemlje. Plate radnika se
uplaćuju na njihove račune i strane banke njima raspolažu. Nadležnosti domaćeg
Zavoda za platni promet sada vrše strane banke!
Pa zašto onda predmet reformske
Agende nije stvaranje pravnog ambijenta koji će ponovo uspostaviti i učiniti
jakim domaći bankarski i finansijski sistem?
NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA
ZBOG NEPLANSKOG I KATASTROFALNOG OBRAZOVNOG (ŠKOLSKOG) SISTEMA TE NESTRUČNOSTI
VELIKOG BROJA KADRA KOJIM RASPOLAŽEMO!
Pa zašto onda poboljšanje
obrazovnog (školskog) sistema nije predmet reformske Agende?
NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA
ZBOG PREGLOMAZNOG I KOMPLIKOVANOG ADMINISTRATIVNOG SISTEMA U F BIH! Federacija i 10 Kantona, svi sa sa svojim
ministarstvima, zakonodavnim tijelima, administracijom, preplitanjem
nadležnosti itd.
Pa zašto onda izmjena komplikovanog i skupog državnog uređenja nije predmet
reformske Agende?
NAŠA PRIVREDA JE UNIŠTENA
ZBOG MEĐUNACIONALNIH NAPETOSTI KOJE STALNO PODGRIJAVAJU DOMAĆI POLITIČARI I
NJIHOVI MEDIJI !
Pa zašto onda nije predmet reformske Agende stvaranje Programa
međunacionalnog pomirenja koji bi uticao da se stekne povoljna politička klima u
BiH neophodna za buduća privredna ulaganja?
NE! Sve je ovo
ostavljeno u stranu i prvo se udarilo na radnička prava. ZAŠTO?
Jedan od odgovora je da kapitalisti razvijenih zemalja /čije interese
sprovodi MMF, Svjetska banka i zbog čijih interesa je formirana Evropska Unija/
te njihove domaće marionete, u radnicima vide glavno sredstvo kojim će zadovoljiti
svoju glad za profitom. Zbog toga su napali prvo radnička prava tj. krenuli su
od najmanjeg problema naše privrede, ali njima očito vrlo bitnog.
Interesantna je činjenica da nisu ukinuti i doneseni novi zakoni koji
regulišu plaće i naknade funkcionera u FBiH, RS i Bosni i Hercegovini kojim bi
bile ukinute plaće zastupnika i smanjene plaće funkcionera, te ostale privilegije
koje uživaju po važećim zakonima.
Bilo bi logično, ako se već udara na prava radnika i njihove privilegije (koji
su najmanje krivi za propast domaće privrede), da se onda, ako ne prije a onda
bar istovremeno, ukinu i sve privilegije koje imaju zastupnici i funkcioneri u kantonalnim
i entitetskim organima i institucijama na nivou Bosne i Hercegovine. Oni su
članovi stranaka koje su dovele do propasti ne samo privredu BiH, nego
kompletno naše društvo. Za posao običnog zastupnika u bilo kom parlamentu
dovoljna je završena osnovna škola, a
odgovornost za glasanje ne postoji. Zbog čega onda da dobijaju tolike plate i
druge privilegije?
Svjesni smo da je naša
država u teškoj ekonomskoj situaciji, da je domaća privreda uništena, da domaći
poslodavci imaju problema u poslovanju. Ali naglašavamo - najmanji razlog tome
su dosadašnja radnička prava!
Svjesni smo da za izlazak iz
realno teške situacije svi segmenti društva moraju biti spremni na odricanje,
pa tako i radnici. Ali da Vlada i Parlament F BiH donesu Zakon o radu kojim se
ukidaju radnička prava iz Kolektivnog ugovora, a ostave sebi privilegije koje
imaju po Zakonima o plaćama i naknadama funkcionera u F BiH je nemoralno i nepravedno,
a svakog radnika i normalnog čovjeka prosto dovodi do očaja.
Pored toga, donijeti novi
Zakon o radu kojim će se po svemu sudeći drastično smanjiti prava radnika, a prije
toga ne donijeti zakonska i funkcionalna rješenja kojim bi se riješili mnogo
značajniji uzroci propasti domaće privrede, uzaludan je posao od kojega neće
imati koristi ni domaći poslodavci ni radnici!
Nema komentara:
Objavi komentar