Umiranje BH dinosaurusa

Kad prodate dušu đavolu onda sa njim sklopite pakt. Kad prodate svoju državu i narod onda sklopite pakt sa MMF-om!

Izabrane vlasti u Bosni i Hercegovini su se nakon opštih izbora 2014.godine, suočile sa teškim izazovom. Zbog uništene domaće privrede i velike zaduženosti države bilo je neophodno da nova (stara) vlast preduzme hitne i odlučne mjere koje bi vodile stabilizaciji i poboljšanju stanja teško bolesnog BH društva. Ali s obzirom da je to ista vlast koja već 25 godina nema nikakvu viziju i kojoj je jedino bitno ostati na vlasti - jedini izlaz je bilo još jedno kreditno zaduženje kod MMF-a.

Dobiti kredit od MMF-a za našu vlast znači opstanak i zadržavanje privilegija još izvjesno vrijeme.

Za ostatak društva to znači nepovratno potpuno potčinjavanje i robovanje krupnom inostranom kapitalu. MMF je institucija koja odobrava kredite samo pod uslovom da država koja se zadužuje slijepo sprovodi njihove zahtjeve.

Tako su MMF i EU napisali reformsku agendu. Agendom je propisano BH vlastima šta trebaju uraditi da bi dobili kredite i ostali na vlasti. Nakon toga je donesen Zakon o radu F BiH kojim su ukinuti Kolektivni ugovori što znači i većina radničkih prava u ovom entitetu. Prvi dobijeni zadatak, vlasti F BiH su izvršile bez većih problema. Sindikat F BiH je organizovao jednodnevnu predstavu za široke narodne mase, kojom je pokušao opravdati milione maraka koje je dobio od svojih članova/radnika svih ovih godina. Firme su propadale jedna po jedna, radnicima nisu uplaćivani doprinosi godinama, a Sindikati u BiH su ćutali cijelo vrijeme.

MMF i EU se u domaćim medijima predstavljaju kao veliki prijatelji građana BiH kojima žele samo dobro.

Međutim, mi moramo upozoriti građane da je pravi cilj reformske Agende davanje olakšica poslodavcima putem gaženja radničkih prava, prodaja stranim kapitalistima jedinih visokoprofitabilnih državnih firmi Elektroprivrede i BH Telecoma, te prodaja prirodnih bogatstava ove zemlje.

U nastavku ovog teksta prezentujemo vam izvod iz članka koji još uvijek možete naći na internetu. Tekst se zove “Umiranje dinosaurusa” i napisan je 2000.godine u sedmičnom listu “Dani” od autorice Snježane Mulić. Tekst govori o potrebi ukidanja Zavoda za platni promet koji je označen kao velika prepreka prosperitetu naših građana i razvoja privrede. Vjerovatno vam je čudno zašto se prisjećamo teksta koji je napisan prije čak 15 godina i govorimo o Zavodu za platni promet koji je ukinut prije isto toliko vremena?! To radimo zbog toga što stara latinska izreka kaže da je istorija “učiteljica života”. Kada čitamo ovaj tekst sa vremenske distance vidimo koliko je besmislen i šta se ustvari krilo iza ukidanja Zavoda za platni promet BiH. Sada tačno možemo vidjeti prave razloge njegovog ukidanja…

Bojimo se kada budemo čitali reformsku agendu poslije nekoliko godina da ćemo shvatati šta je bio pravi cilj Agende, ali da će opet biti kasno… Naša zadnja dva visokoprofitabilna “dinosaurusa” BH Telecom i Elektroprivreda će pasti u ruke stranih multinacionalnih kompanija, a naša privredna bogatstva će biti rasprodana..

UMIRANJE DINOSAURUSA

Ni u socijalizmu, a ni u ovom sistemu sto je dosao nakon njega, nije postojala mocnija institucija za kontrolisanje tokova kapitala i manipulaciju tudjim novcem nego sto je to Zavod za platni promet. Dok je u Zavodu posao cvjetao, banke su krzljale I ideje o slobodnoj ekonomiji zadrzavale su se samo u sferi snova. (Ukidanjem ZPP situacija se promijenila. Domace banke su prestale “kržljati” jer su propale! Njihovo mjesto zauzele su strane banke – prim Udar Ljevice) Stoga je medjunarodna zajednica odlucila likvidirati ovu instituciju. Rok za likvidaciju je 31.decembar 2000. I ona ga ne kani prekoraciti.

Pise: Snjezana Mulic

---

Kada je Michael Emerson, ugledni profesor na cuvenom LSE-u (London School for Economics), posjetio Sarajevo, taj dogadjaj je ovjekovjecio sa dvije fotografije. Za background prve fotografije izabrao je Begovu dzamiju, a druge zgradu Centralnog ureda Zavoda za platni promet FBiH (ZPP). Zasto se neki stranac slika pred Begovom dzamijom pitanje je, iz nase perspektive, suvisno, ali svakako nije ono drugo: zasto se covjek slikao ispred zgrade Zavoda za platni promet? Sustina odgovora i jeste u perspektivi. Iz perspektive prof. Emersona, dakle covjeka koji dolazi sa Zapada (pretpostavljamo da je ovdje naglašeno da čovjek dolazi sa zapada da ne bismo razmišljali o njegovom stavu nego da odmah to prihvatimo kao apsolutnu istinu -prim. Udar Ljevice), i Zavod za platni promet asocira na bastinu, ali na bastinu jednog propalog sistema koja se, unatoc tome, jos uvijek njeguje, i koju treba smjestiti na pravo mjesto - na fotografiju medju uspomene, a u stvarnosti sto prije demontirati i strpati u ropotarnicu. Zavod za platni promet za predstavnike medjunarodne zajednice koji rade na rekonstrukciji politicko-ekonomskog sistema u BiH predstavlja glavnu prepreku za razvoj slobodne ekonomije i bankarstva, te dotok stranog kapitala. "Bez ukidanja ZPP-a nema razvoja bankarskog sistema", kaze Ralph Johnson, visi savjetnik Visokog predstavnika medjunarodne zajednice za BiH. "Monopol ZPP-a nad platnim prometom je razlog zbog kojeg su bh. banke ovako slabe i slobodne ekonomije nema bez ukidanja ZPP-a", kaze Mike Sarhan, predsjednik Medjunarodne savjetodavne grupe (IAG) za likvidaciju ZPP-a. "ZPP ne samo da radi posao koji trebaju raditi komercijalne banke vec je uvucen u svaku poru zivota i privrede, pa je za dobro BiH veoma vazno da se ta institucija ukine", kaze Peter Nicholl, guverner Centralne banke. Stoga je medjunarodna zajednica odlucna da ZPP, ne transformira, vec totalno ukine i to zakljucno sa zadnjim danom tekuce godine. Apsolutni monopol U proteklih 40 godina politicka vlast (kako bivsa tako i sadasnja) kroz ZPP je vrsila kompletnu kontrolu nad tokovima kapitala. Sve ono sto u drugim zemljama rade banke, trezori, uredi za statistiku, poreze, prihode i rashode, finansijska policija… u BiH je radio Zavod za platni promet (Ne vidimo nijedan razlog zašto je bilo loše da sve ovo bude na jednom mjestu - prim. Udar Ljevice) Nije bilo te firme ni organizacije, ni drzavne, ni poludrzavne, ni privatne koja nije bila obavezna imati svoj racun kod Zavoda, koja nije bila duzna sav unutrasnji platni promet obavljati kroz tu instituciju, prijavljivati mu koliko je zaradila, koliko pazarila, koliko potrosila...(Na taj način država je mogla kontrolisati i upravljati novčanim tokovima čime su bile otežane finansijske malverzacije. Ako je cilj bio olakšati poslovanje kriminalcima, prevarantima i korumpiranim političara onda je ukidanje Zavoda za platni promet bio pun pogodak! - prim. Udar Ljevice) a uz to jos i platiti proviziju za svaku uplatu, isplatu, transfer novca...(Sad isto moraju placati proviziju, ali ne ZPP-u nego stranim bankama - prim. Udar Ljevice). Niko od njih nije mogao birati gdje ce drzati zaradjeni novac, nije mogao da bira banku preko koje bi obavljao platni promet, pa cak ni kada ce isplatiti zaradjene plate. Sve su to mogli i morali obavljati samo na jednom mjestu - u Zavodu za platni promet! I naravno, svaku tu "uslugu" ZPP im je naplacivao tako sto je na kraju mjeseca svakom od njih skidao sa racuna odredjenu sumu novca (To isto sada rade strane banke - prim. Udar Ljevice). Za to vrijeme banke su obavljale samo transakcije sa inostranstvom i jednostavno – krzljale (kao što već rekosmo, domaće banke vise nemaju nikakvih problema jer su prestale postojati - prim. Udar Ljevice). Moc ZPP-a (u Herceg-Bosni se zove ZAP, a u RS-u SPP) dočarat ćemo vam na primjeru jednog privatnika, recimo vlasnika automehanicarske radionice. On (ili osoba koju je ovlastio) svaku vecer je bio duzan pokupiti sav dnevni pazar i predati ga ZPP-u. Ako je, recimo, sutra ujutro zazelio da kupi materijal ili alat za svoju radnju, opet je morao ici u ZPP i tamo iskati svoje pare. Ali, on nije mogao uzeti novca koliko hoce ili koliko ima, vec onoliko koliko ima pravo po tzv. blagajnickom maksimumu, koji opet za svaku firmu pojedinacno, a na osnovu prihoda, odredjuje ZPP. I kada je kupio sto je naumio, opet je morao otici u ZPP i tamo poloziti racune za sve i jednu kupljenu stvar. Kroz slicne procedure prolazilo je svako preduzece ili organizacija u vrijeme plata. Naime, plate su mogle biti podijeljene samo onda kada to ZPP odredi, kad izvrsi obracun, kada odreze poresku stopu….(Da pojasnimo, “jadni” poslodavac je prilikom isplate plaća morao plaćati doprinose za radnike – prim. Udar Ljevice)  Odnedavno, privatnici vise nemaju obavezu predaje dnevnog pazara. Sada je to sedmodnevna obaveza (dakle sve ovo što je do sada bilo navedeno o svakodnevnom predavanju pazara pada u vodu jer je ovo  promijenjeno u sedmodnevnu obavezu - prim. Udar Ljevice). A kada bi neko htio pokrenuti privatni biznis, on je pored svih papira i dozvola koje je morao dobiti od silnih ministarstava i sudova (I danas su potrebne dozvole od silnih ministarstva i sudova, a Zavoda za platni promet nema već 15 godina - prim. Udar Ljevice) bio obavezan poloziti ZPP-u depozit od 300 DM. Taj depozit je "stajao" u Zavodu sve do zatvaranja firme. Doduse, taj novac je vracan, ali ZPP nikome nije polagao racune sta je radio s njim za vrijeme dok je bio u njegovim rukama…(Ne shvatamo zašto je trebao polagati račun? Zar nam sada banke polažu račune šta rade sa našim parama koje držimo na njihovom računu -prim. Udar Ljevice) Peter Nicholl, govoreci o poslovima koje obavlja ZPP, kaze: "Ja sam svugdje bio, ali nigdje nisam vidio nesto slicno. Ne znam zasto ljudi svaki dan moraju nositi pazar u ZPP i ostavljati novac da tamo spava?" Zavod nije imao samo monopol nad kapitalom tzv. pravnih lica. Cak ga ni obicni smrtnici nisu mogli zaobici kada su, primjerice, vadili pasos, registrirali automobil i sl. Devizni dio koji se u te svrhe morao uplatiti ni u kom slucaju nije mogao biti uplacen u nekoj banci ili posti, vec samo u ZPP-u. Treba li reci da je Zavod i za ove transakcije uzimao proviziju, plus novac za uplatnicu?! (Treba li reći da sada umjesto ZPP-a proviziju uzimaju banke i pošta?! - prim. Udar Ljevice) Sansa za razvoj banaka Dobiti informaciju o tome koliko, recimo, ZPP zaradjuje samo mjesecno na osnovu provizije jednostavno je nemoguce. Informacije o poslovanju ZPP-a za javnost su blindirana tajna. Tek podatak da je pocetkom 1997. godine ZPP FBiH poslovao sa 6.700 preduzeca, od kojih je cak 5.447 bilo u privatnom vlasnistvu, govori mnogo. Cak ni Mike Sarhan, covjek koji je direktno involviran u proces likvidacije ZPP-a, nema takvih informacija. Jedino sto nam je mogao reci jeste: "ZPP je veoma profitabilna i netransparentna institucija. Ali, da biste imali realnu sliku, mislim da je interesantno napomenuti da u skladu sa Odlukom o odredjivanju godisnjeg budzeta federalnog ZPP-a za 2000. godinu, koju je usvojio Izvrsni odbor ZPP-a, predvidjeni profit iznosi 3,2 miliona KM (ZAP Mostar 1,5 miliona KM i ZPP Sarajevo 1,7 miliona KM)." (Sada taj profit ide nekom drugom, možda jedan dio ide i g-dinu Mike Sarhanu??! - prim. Udar Ljevice). Medjunarodna savjetodavna grupa, sacinjena od eksperata MMF-a, Svjetske banke, USAID-a, OHR-a, CAFAO-a, americkog Ministarstva finansija i Evropske komisije, nezaustavljiva je u svom pohodu na eliminaciji ZPP-a… (Ista ova ekipa je sada nezaustavljiva u svom pohodu ka provođenju reformske Agende i privatizaciji jedinih naših visokoprofitabilnih preduzeća BH Telecoma i Elektroprivrede - prim. Udar Ljevice) Inace, proces eliminacije i raspodjele funkcija ZPP-a odvija se paralelno u oba entiteta, i zamisljen je tako sto se vec jedan dio unutrasnjeg placanja (poslovi tzv. niskog i srednjeg nivoa rizika) prebacuju na komercijalne banke. Poslovi kliringa (poravnanje izmedju banaka) bit ce preneseni u klirinske kuce koje ce takodjer formirati IAG, poslovi statistike bit ce, najvjerovatnije, preneseni na Zavod za statistiku, poslovi cuvanja novca na trezor, poslovi prihoda i rashoda, oporezivanja i sl. na uprave prihoda, rashoda i oporezivanja… (Imati sve na jednom mjestu pa onda to podijeliti na stotinu strana je neracionalno i glupo - prim. Udar Ljevice) Prebacivanje unutrasnjeg platnog prometa sa ZPP-a na komercijalne banke obavlja se putem agencija za bankarstvo u FBiH i u RS-u. Nerminka Hromic, sef Odjela za izdavanje licenci u Agenciji za bankarstvo FBiH, kaze da je vec 20 banaka dobilo dozvolu za preuzimanje poslova platnog prometa (sest za poslove tzv. niskog nivoa rizika i 14 za poslove tzv. srednjeg nivoa). Gospodja Hromic napominje i jednu veoma bitnu stvar: "Komitenti ce, nakon sto banke preuzmu platni sistem, moci slobodno birati u kojoj banci ce imati racun, moci ce otvarati racune u vise banaka, sto je najvaznije - provizija ce se smanjiti, jer ce se banke takmiciti da privuku komintente. Ni u kom slucaju provizija vise nece biti visoka kao sto je bila u ZPP-u.(I ovo se ispostavilo apsolutno netačno - prim. Udar Ljevice)" …. "Medjunarodna zajednica Bosni zeli dobro i za to je dala i novac. Shvatite da mi ovo ne radimo iz zlobe, vec zato sto zelimo da vidimo ekonomski napredak BiH", kaze guverner Nicholl, dok njegov kolega u poslu ukidanja ZPP-a Mike Sarhan porucuje: "Reforma platnog sistema je uslov MMF-a da se BiH ukljuci u svjetsko finansijsko okruzenje. Kada se to desi, bh. ekonomija bit ce mnogo jaca." (Ovdje je svaki komentar suvišan - prim. Udar Ljevice)

Objavljeno u broju 159 DANA, 16. juni / lipanj 2000.